Darko Lazić je 11. marta ove godine izgubio rođenog brata Dragana koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a sada je progovorio o porodičnoj tragediji.
Na samom početku Darko je otkrio kako se oseća.
- Iskreno, ne znam šta bih odgovorio. To pitanje često dobijam: "Kako si?", kažem da sam super, kako mogu da budem? Borim se da budem dobro, trudim se. Mnogo ljudi koji gledaju sa strane kažu: "Super je, već ga je popustilo, prošlo ga je", ljudi su to pogrešno protumačili, a zapravo samo ja znam kakav bol nosim u sebi. Bolno sam. Svaki dan prolazim pored njegove kuće, imam osećaj da će da se pojavi, da izađe. Nisam još uvek svestan toga, ne mogu da pustim to, a znam da moram. To je najteži deo - s knedlom u grlu je rekao Darko.
Ispričao je i kako je došlo do tragedije tog kobnog dana.
- Mi smo bili 40 sekundi ispred njih. Iza njega je još bila jedna cela kolona, ukupno nas je bilo 15ak. Ceo dan smo se vozili, išli na ručak, niko nije pio, nije bio pod dejstvom alkohola. I dan pre toga smo se vozili, rekao mi je: "Hvala ti što se ponovo družimo, hvala što lepo uživamo zajedno", pošto smo imali jedan težak period u porodici, gde smo se udaljili malo. Tih poslednjih tri-četiri meseca smo bili toliko nerazdvojni, rekao mi je da mu je falilo druženje sa mnom. "Uvek vodiš svoje drugare, nikad nećeš brata da povedeš sa sobom", tako mi je pričao. Bukvalno smo stali da ručamo, posle toga smo krenuli. Stali smo i na jedno lepo mesto, da odmorimo, zapalimo cigaru. Stavljao sam kacigu, on je dotrčao do mene i rekao: "Samo da ti kažem da te volim, hvala ti". Seli smo na motor, posle 15 minuta se desilo to što se desilo, poginuo je. I dan pre i taj dan me je grlio i ljubio ceo dan, rekao sam mu: "Koji ti je đavo, šta me grliš i ljubiš ceo dan?", rekao mi je: "Volim te, volim kad se družim sa tobom". Kao da je imao predosećaj da će nešto da se desi - prisetio se Lazić.
- Prvi je stao njegov drugar, on ga je bukvalno držao na rukama poslednjih nekoliko sekundi, koliko je živeo. Poslednje reči koje mu je rekao bile su: "Ne mogu da dišem". Mi smo došli posle nekoliko minuta, ništa nismo mogli da uradimo. Želim tu sliku da izbrišem iz svoje glave, ali nažalost mi je svako veče pred očima, kad legnem da spavam.
"Došli su na sahranu da se promovišu"
- Da, stojim iza svoje izjave da su se pojedine kolege došle u Brestač kako bi se izreklamirale prilikom izjave saučešća, a kasnije i na sahrani. Neću da ih imenujem, ali toliko su mali u mojim očima da nisu vredni pomena - rekao je Darko i dodao:
- Pola toga se ne sećam ko je bio, a ko nije... Neki ljudi nisu mogli da dođu, bili su sprečeni iz opravdanih razloga. Za takve stvari ne mogu nikom da zamerim, a mogu pojedinim kolegama koje su me jako razočarale, a sedeo sam sa njima, jeo, pio. Mislio sam da su mi prijatelji, a gurali su se da budu u prvom planu, to sam tek video posle. Naučio sam pametnu stvar na Hilandaru. Kada palim sveću za svog pokojnog i za zdravlje, palim i za dušmane, za one koji me ne vole - rekao je Darko.
"Od stanja šoka nisam video pola njih"
Lazić je prokomentarisao i komentare kolega, ističući da su ga pojedine poruke duboko razočarale.
- Neke kolege, pojedine, napisale su poruku: ''Da li je moguće da nas Darko nije video?''. Od stanja šoka nisam video pola njih. Mojoj ženi su napisali takvu poruku, ona je rekla da sam bio pod lekovima. Takve ljude sam precrtao, razočarao se u njih. Sve sam morao da držim pod kontrolom, ali sam se u jednom trenutku slomio, pomerio sam se na stranu. Trudimo se moja porodica i ja da budemo dobro koliko možemo, ali se oseća velika praznina kod nas u kući, to je nešto sa čime moramo da naučimo da živimo, ali uvek će se osetiti praznina jer Dragana nema.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)