U gradu Majncu, koji broji nešto više od 220.000 stanovnika, tržište iznajmljivanja stanova poslednjih godina gotovo je potpuno usporeno. Ljudi se retko sele, a kada jednom pronađu stan, uglavnom ga zadržavaju i onda kada im više ne odgovara. Zbog ograničene gradnje novih objekata i sve veće potražnje, pronalazak adekvatnog smeštaja postaje sve teži.

Stambena kompanija „Vonbau Majnc“, koja upravlja sa oko 11.000 stanova, beleži izuzetno nizak nivo fluktuacije stanara, sa svega 45 do 55 otkazivanja mesečno i stopom koja je pala ispod šest procenata. Ovakva situacija dodatno doprinosi zagušenju tržišta i smanjuje mogućnost da se stanovi brzo oslobode za nove zakupce.

Kako bi podstakla veću pokretljivost stanara, kompanija Wohnbau Mainz pokrenula je program pod nazivom „Budućnost kod kuće 55+“. Suština ovog modela je u tome da stariji stanari, kojima je veliki stan postao nepotreban nakon što su im se deca odselila, zamene svoje stanove za manje, dok bi mlade porodice dobile više prostora koji im je potreban.

Dodatni motiv za učešće u programu je finansijski podsticaj. Stanarima se garantuje da će zadržati pristupačnu kiriju po kvadratnom metru i u novom, manjem stanu, uz jednokratni bonus za preseljenje koji iznosi 1.500 evra. Na ovaj način pokušava se učiniti selidba finansijski isplativom i privlačnom.

U praksi, to znači da stanar koji živi u četvorosobnom stanu od 85 kvadrata sa kirijom od oko 850 evra može preći u manji stan od 65 kvadrata za 650 evra mesečno. Takva promena donosi uštedu od oko 2.400 evra godišnje, uz dodatne benefite u vidu nižih troškova grejanja i održavanja.

Novi koncept ima za cilj da ispravi nedostatke ranijeg programa razmene stanova, koji nije uspeo da postigne značajnije rezultate. Tada su mnogi stanari odustajali od selidbe jer su manji stanovi često imali višu cenu po kvadratnom metru, što je činilo preseljenje neisplativim.

U aktuelnom modelu stanovi se predaju renovirani i prilagođeni starijim osobama, uz minimalne arhitektonske barijere. Takođe, stanari ne moraju da plaćaju dvostruku kiriju tokom selidbe, niti su opterećeni klasičnim otkaznim rokovima, što dodatno olakšava proces zamene stana.

Procene pokazuju da bi oko 2.700 starijih stanara moglo da se preseli u manje stanove, dok istovremeno oko hiljadu porodica trenutno traži veći prostor. Plan je da se u okviru pilot-projekta u trajanju od 24 meseca izvrši zamena oko 100 stanova.

Prema rečima uprave kompanije, cilj ovog programa nije profit, već društvena korist i bolje funkcionisanje lokalnog stambenog sistema.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da ovakav model ne rešava suštinski problem nedostatka stanova. Analitičari ističu da visoke cene i nestašica prostora proizilaze iz šireg sistema, uključujući regulative i nedovoljnu gradnju novih objekata.

Takođe se navodi da mnogi stanari ostaju u postojećim stanovima zbog povoljnih ugovora, koji su postali svojevrsna sigurnost u neizvesnom tržištu. U takvim uslovima, čak i oni koji privremeno žive u drugom gradu ili imaju mogućnost promene, često ne žele da se odriču povoljnih uslova stanovanja.

Zbog toga deo stručne javnosti smatra da ovakvi modeli, iako korisni za pojedince, ne predstavljaju dugoročno rešenje za stambenu krizu, već samo ublažavaju njene posledice bez rešavanja uzroka, piše B92.