Nasleđivanje stana ili kuće mnogima deluje kao trajno rešavanje stambenog pitanja ili vredna porodična imovina, ali u praksi zajedničko vlasništvo često postaje izvor dugotrajnih nesuglasica. Posebno komplikovane situacije nastaju kada više osoba polaže pravo na istu nekretninu, a među njima ne postoji dogovor o njenom korišćenju.

Jedan takav slučaj privukao je veliku pažnju javnosti nakon što je većinski vlasnik, koji je nasledio 75 odsto stana, ostao bez mogućnosti da uđe u sopstvenu nekretninu. Prema navodima, drugi suvlasnik, koji poseduje četvrtinu stana, promenio je bravu i u stan uselio treće lice, bez saglasnosti većinskog vlasnika.

Pravni stručnjaci ističu da u ovakvim okolnostima ne treba čekati, jer vreme može imati važnu ulogu u daljem toku postupka. Prvi korak je pokretanje postupka zbog ometanja poseda, kako bi se što pre evidentiralo da je vlasniku onemogućen pristup nekretnini.

Iako mnogi razmišljaju o tome da sami promene bravu ili nasilno uđu u stan, pravnici upozoravaju da takav potez može dodatno zakomplikovati situaciju. Umesto toga, savetuje se odlazak na adresu sa dokumentacijom koja potvrđuje vlasništvo, kao i pozivanje policije kako bi se sačinio službeni zapisnik.

Policija u ovakvim slučajevima ne mora nužno odmah da udalji lice koje se nalazi u stanu, ali zapisnik predstavlja važan dokaz u eventualnom sudskom postupku. On potvrđuje da je pristup nekretnini bio onemogućen i da se u njoj nalazi osoba koja nije dobila saglasnost svih suvlasnika.

Većinski suvlasnik, prema mišljenju pravnih stručnjaka, može da zahteva iseljenje osobe koja koristi stan bez njegove saglasnosti. Pored toga, postoji mogućnost da od drugog suvlasnika potražuje naknadu za korišćenje nekretnine, odnosno iznos koji odgovara tržišnoj zakupnini u skladu sa njegovim vlasničkim udelom. Ako do dogovora ne dođe, spor se rešava u parničnom postupku.

Najveći problem kod ovakvih imovinskih sporova jeste njihovo trajanje. Sudski postupci između suvlasnika, posebno kada je reč o razvrgnuću suvlasništva, mogu da potraju godinama, a iskustva pokazuju da pojedini slučajevi traju i duže od jedne decenije.

Kada dogovor nije moguć, kao krajnje rešenje ostaje razvrgnuće suvlasništva, što često podrazumeva prodaju nekretnine. Međutim, takav epilog neretko nije u interesu nijedne strane, jer se stanovi i kuće na javnim prodajama često prodaju po cenama nižim od tržišnih. Uz to, troškovi sudskih postupaka, advokata i drugih izdataka mogu značajno umanjiti iznos koji će suvlasnici na kraju dobiti.

Zbog toga pravni stručnjaci smatraju da je sporazum najpovoljnije rešenje. Bilo da jedan suvlasnik otkupi udeo drugog ili da zajednički prodaju nekretninu po tržišnim uslovima, dogovor može da spreči dugotrajne sudske procese i znatne finansijske gubitke, uz brže rešavanje imovinskih odnosa, piše Blic.