Neobično ime ovog naselja u opštini Berane u Crnoj Gori godinama privlači pažnju prolaznika, putnika i korisnika društvenih mreža. Ipak, iza naziva koji često izaziva osmeh krije se mesto bogate istorije, prirodnih resursa i zanimljivih priča o poreklu stanovništva.

Smešteno između Veljeg vrha i Babljače, uz tok reke Tucanjštice, Tucanje predstavlja jedno od starih bihorskih sela čiji su razvoj i način života vekovima bili usko povezani sa prirodnim okruženjem. Dolina reke, brojni izvori i okolna brda oblikovali su izgled sela, raspored domaćinstava i privredne aktivnosti stanovništva.

Priroda koja je određivala život meštana

Glavni deo sela nalazi se na levoj strani doline, gde je teren blaži i pogodniji za život i obradu zemlje. Na tom prostoru razvile su se mahale Babačići i Šabatići, dok se na desnoj strani, pod obroncima Babljače, nalazi zaselak Bare.

Okolna brda obrasla šumom i pašnjacima omogućavala su razvoj stočarstva, dok su plodne ravnice i blage padine bile idealne za zemljoradnju i voćarstvo. Takav spoj prirodnih uslova vekovima je obezbeđivao egzistenciju stanovnicima ovog kraja.

Bogatstvo izvora i reka koja je hranila selo

Jedna od najvećih prednosti Tucanja oduvek su bili njegovi vodni resursi. Selo obiluje izvorima među kojima se izdvajaju Toplik, Studenac, Dratorat, Mušmula u Babljači i izvor u Prijekim njivama.

Pored izvora, značajnu ulogu imala je i reka Tucanjštica. Njena voda korišćena je za napajanje stoke i navodnjavanje poljoprivrednih površina, dok su na reci nekada radile i dve vodenice koje su predstavljale važan deo svakodnevnog života meštana.

Nazivi poput Mahale, Blata, Luka, Peteševnice, Močila i Pajkovog kućišta svedoče o dugoj organizaciji prostora i višegeneracijskoj vezi stanovništva sa zemljom koju obrađuju.

Tragovi prošlosti i zaboravljene starine

Tucanje krije brojne istorijske lokalitete koji potvrđuju da je reč o veoma starom naselju.

U predelu Brćani nalazi se lokalitet Crkvište, gde su i danas vidljivi ostaci temelja nekadašnje kapele. Na obližnjem brdu Dublje smešteno je takozvano Grčko groblje, mesto koje lokalno stanovništvo vezuje za davna vremena i stare stanovnike ovog područja.

Posebnu pažnju privlače i lokaliteti Ulica i Vignjište, koji ukazuju na to da je nekada na ovom prostoru postojalo znatno veće i razvijenije naselje. Iznad sela uzdiže se vrh Krša poznat kao Gradac, koji i bez sačuvanih ostataka utvrđenja svedoči o značaju ovog područja kroz istoriju.

ddd

Odakle potiču stanovnici Tucanja?

Prema podacima etnologa Milisava V. Lutovca iz knjige „Bihor i Korita“, današnje stanovništvo Tucanja uglavnom potiče od doseljenika koji su se na ovom prostoru nastanili početkom 18. veka.

Među najstarijim bratstvima pominju se Čilovići, za koje nema pouzdanih podataka o poreklu, dok se u narodnom predanju navodi da bi mogli biti potomci starosedelaca koje su nekada nazivali Latinima.

Najbrojnije bratstvo su Šabotići, koji vode poreklo od pravoslavnih Bubanja sa druge strane Lima. Babačići, prema predanju, potiču iz Njeguša i povezani su sa porodicama iz Gornjih Sela i okoline Rožaja.

Zanimljivo je i predanje po kojem je kraj Babljača dobio ime po starici koja je sa dvoje dece doselila u ovaj kraj. Njeni potomci kasnije su primili islam, a tragovi njihovih nekadašnjih kuća i danas su vidljivi na lokalitetu poznatom kao Čardacine.

Više od neobičnog imena

Iako mnoge prvo privuče njegov neobičan naziv, Tucanje predstavlja mnogo više od zanimljivosti na karti Crne Gore. To je selo koje kroz svoje izvore, stare lokalitete, porodična predanja i geografiju čuva sećanje na vekove života u dolini Tucanjštice.

Upravo zato Tucanje ostaje jedan od zanimljivijih primera kako ime mesta može privući pažnju, ali tek njegova istorija otkriva pravu priču o ljudima i prostoru koji su ga oblikovali.