Postoje pesme koje slušate i zaboravite. A postoje i one koje vas pogode pravo u grudi, vrate tamo gde više ne možete da odete i probude uspomene za koje ste mislili da su odavno utihnule. Upravo takva je "Marama plava", pesma koja je obeležila završnicu serije "Tvrđava" i rasplakala hiljade gledalaca.

Iako je od emitovanja poslednje epizode prošlo više od pola godine, mnogi i danas priznaju da ne mogu da odgledaju završnu scenu, a da im oči ne budu pune suza.

U poslednjim minutima serije nema velikih reči, nema spektakla. Samo ljudi, tišina i pesma. A upravo ta jednostavnost pogodila je publiku mnogo jače od bilo kakvih efekata.

"Hteo sam pesmu koju gotovo niko ne zna"

Mnogi su se pitali odakle baš "Marama plava". Nije među najpoznatijim krajiškim pesmama, ne čuje se često ni na slavama ni na veseljima. I upravo je to bio razlog.

Scenarista Goran Starčević, koji i sam vuče korene iz Krajine, otkrio je da nije želeo pesmu koju su svi već hiljadu puta čuli.

"Hteo sam da pronađem pesmu za koju gotovo ni ljudi iz Krajine ne znaju, a koja u sebi nosi ono što svi osećaju", rekao je Starčević gostujući u emisiji "Magazin Oko" na RTS-u.

Kako kaže, tražio je melodiju koja nije potrošena, koja nije estradna, već iskrena. Pesmu koja govori o odlasku, domu, roditeljima i uspomenama koje čovek nosi gde god da ode.

Više od pesme – uspomena koju svi nose

Kada su u završnici "Tvrđave" Luka, Darija i ostali zapevali "Maramu plavu", to nije bio običan muzički trenutak.

Pred očima su im bili rodna kuća, kapija, ognjište, ljudi kojih više nema i život koji je zauvek ostao iza njih. U mislima su nosili Nikicu, Momčila i sve one koje su izgubili.

U tom trenutku pesma više nije bila samo deo scenarija. Postala je oproštaj. Tiha molitva. Sećanje na dom koji mnogi nikada nisu prestali da traže.

"Našli smo mali biser"

Starčević kaže da su dugo tragali za pravom melodijom.

"Pronašli smo pravi mali biser. Pesmu koju će tek sada mnogi otkriti i zavoleti", rekao je on.

Možda upravo zato završnica "Tvrđave" nije ostavila utisak samo na ljude koji su prošli kroz rat ili izbeglištvo. Dirnula je svakoga ko je nekada otišao iz svog kraja, izgubio nekoga ili shvatio da se neka vrata više nikada neće otvoriti.

Jer svi mi imamo neku svoju kuću koju nosimo u srcu.

Stihovi koji bude emocije

Posebno snažno odjekuju stihovi:

"Još pamtim mater, maramu plavu,
vredne ruke kako mi mašu...
Odveo me život, ostalo je srce,
željno krša Dalmacije svoje..."

Možda upravo zato ova pesma nije postala hit zbog radija ili društvenih mreža. Postala je velika zato što je uspela da uradi ono što retko koja može - da u nekoliko stihova vrati čoveka tamo odakle je davno otišao, ali nikada nije prestao da pripada.