Za poređenje, čuveni Krivi toranj u Pizi danas je nagnut za nešto manje od četiri stepena, nakon brojnih radova na njegovoj stabilizaciji. Kapital Gejt ima gotovo pet puta veći nagib, ali za razliku od italijanskog tornja, njegovo odstupanje od vertikale nije posledica sleganja tla ili građevinske greške. Naprotiv, svaki stepen nagiba pažljivo je proračunat i planiran još u fazi projektovanja.

 Istorijat 

Neboder visok oko 160 metara sa 35 spratova izgrađen je između 2007. i 2011. godine kao deo kompleksa „Abu Dhabi National Exhibition Centre“. U objektu se danas nalaze luksuzni hotel, poslovni prostori, restorani i konferencijske sale, ali njegova najveća vrednost nije komercijalna funkcija već činjenica da predstavlja jedno od najsmelijih ostvarenja savremenog građevinarstva.

Kod klasičnih nebodera najveći deo opterećenja prenosi se gotovo potpuno vertikalno. Težina spratova, fasade i opreme spušta se pravo ka temeljima, dok vetar izaziva bočna opterećenja koja se kompenzuju armiranobetonskim jezgrom i čeličnim okvirima. Kod Kapital Gejta situacija je potpuno drugačija. Zbog velikog nagiba centar mase objekta pomeren je daleko od geometrijskog centra temelja, pa konstrukcija neprestano stvara dodatni momenat koji pokušava da prevrne zgradu.

Upravo zbog toga inženjeri su morali da primene tehnologije koje se retko koriste čak i kod najviših svetskih nebodera. Osnovu objekta čini masivno armiranobetonsko jezgro koje je izvedeno metodom prednaprezanja. Tokom gradnje jezgro nije podizano potpuno uspravno, već je namerno naginjano u suprotnom smeru od konačnog nagiba zgrade. Kako su dodavani novi spratovi i povećavano opterećenje, konstrukcija se postepeno deformisala i zauzimala tačno projektovani položaj. Ovakav postupak zahtevao je izuzetno precizne proračune, jer bi i najmanje odstupanje moglo dovesti do značajnih problema u završnoj fazi gradnje.

 Najveći izazov je temelj 

Pored armiranobetonskog jezgra, ključnu ulogu ima spoljašnja čelična konstrukcija izvedena u obliku dijagrida, mreže dijagonalno raspoređenih čeličnih elemenata koji zajedno formiraju prostornu nosivu školjku. Za razliku od klasičnih vertikalnih stubova, dijagrid omogućava ravnomerniju raspodelu sila i znatno povećava otpornost objekta na uvijanje i bočna opterećenja izazvana vetrom. Zahvaljujući toj tehnologiji smanjena je ukupna količina čelika potrebna za izgradnju, a istovremeno je povećana krutost konstrukcije.

Izgradnja temelja je predstavljala poseban inženjerski izazov. Zgrada se oslanja na stotine dubokih armiranobetonskih šipova zabijenih desetine metara u tlo. Oni zajedno sa masivnom temeljnom pločom formiraju čvrstu osnovu koja ravnomerno prenosi ogromna opterećenja i sprečava neravnomerno sleganje. Svako pomeranje temelja moglo bi da promeni raspodelu sila u čitavoj konstrukciji, pa su geodetska merenja tokom gradnje obavljana gotovo neprekidno.

Projektovanje ovog čuda bilo je moguće samo uz pomoć najsavremenijih računarskih programa za trodimenzionalnu analizu konstrukcija. Hiljade simulacija korišćene su za proučavanje ponašanja objekta pri različitim brzinama vetra, promenama temperature i mogućim seizmičkim opterećenjima. Posebna pažnja posvećena je uticaju ekstremnih pustinjskih uslova, gde temperature leti prelaze 45 stepeni. Čelična konstrukcija i fasadni elementi morali su da budu projektovani tako da bez problema podnose svakodnevna širenja i skupljanja izazvana velikim temperaturnim razlikama.