Kada pomislimo na lubenicu, većina nas zamišlja sočno crveno meso. Ipak, poslednjih godina na pijacama i u supermarketima sve češće mogu da se pronađu i žute lubenice, koje spolja izgledaju gotovo isto kao klasične sorte, ali iznenade čim ih presečete.

Njihova neobična boja često izaziva dilemu među kupcima – da li su genetski modifikovane i po čemu se razlikuju od crvenih lubenica?

Zašto je unutrašnjost žuta?

Iako mnogi sumnjaju da je reč o genetski modifikovanom voću, žute lubenice su prirodne sorte koje postoje već dugo.

Razlika je u tome što kod njih nije razvijen likopen, prirodni pigment koji crvenim lubenicama daje karakterističnu boju.

Umesto toga, njihovo meso sadrži više beta-karotena, pigmenta koji se nalazi i u šargarepi, bundevi, kajsijama i drugom žutom i narandžastom voću i povrću. Upravo zbog toga unutrašnjost ploda ima intenzivnu žutu ili zlatnu nijansu.

Da li su žute lubenice slađe?

Po ukusu su veoma slične crvenim sortama, ali mnogi smatraju da su nešto slađe i aromatičnije.

Neki u njima prepoznaju blage note meda, manga ili ananasa, mada ukus najviše zavisi od sorte i stepena zrelosti ploda.

Da li su zdravije od crvenih?

Crvene i žute lubenice imaju veoma sličan nutritivni sastav.

Obe sadrže više od 90 odsto vode, malo kalorija i odličan su izbor za osveženje tokom letnjih vrućina.

Najveća razlika je u prirodnim pigmentima:

  • crvene lubenice bogate su likopenom;
  • žute lubenice sadrže više beta-karotena.

Oba jedinjenja imaju antioksidativna svojstva, ali u organizmu deluju na različite načine.

Kako da prepoznate žutu lubenicu?

Spolja ih je gotovo nemoguće razlikovati od običnih lubenica.

Kora, oblik i veličina vrlo su slični, pa tek kada se plod preseče postaje jasno da je reč o žutoj sorti.

Zbog sve većeg interesovanja kupaca, proizvođači poslednjih godina sve češće uzgajaju žute lubenice, kao i sorte bez semenki. Iako crvene i dalje dominiraju na tržištu, žute više nisu retkost ni na domaćim pijacama i u supermarketima.