Upravo takva priča vezuje se za Nadeždu Artemovnu Lebedinu, ženu iz sela Mogilev u Dnjepropetrovskoj oblasti, čiji je život početkom pedesetih godina potpuno promenjen.
Nadežda je bila domaćica, supruga i majka petogodišnje ćerke Valentine. Sve je delovalo kao običan porodični život, sve dok nakon jedne velike svađe sa suprugom nije legla da odspava.
Legla da spava i nije se probudila
Bilo je 1954. godine kada je, nakon iscrpljujuće rasprave sa mužem, Nadežda otišla u krevet. Sledećeg jutra suprug je pokušao da je probudi, ali ona nije reagovala.
Lekari su bili zbunjeni njenim stanjem. Pošto nisu mogli da pronađu objašnjenje za to što žena ne govori i ne pomera se, Nadežda je smeštena u psihijatrijsku ustanovu. Tada su njeno stanje povezali sa šizofrenijom.
Međutim, ono što se događalo narednih godina bilo je još neobičnije.
Ćerka je završila u domu
Nadežda je četiri godine provela u bolnici bez vidljivog poboljšanja. Nakon toga je vraćena kući, gde je o njoj brinula majka.
U međuvremenu je Nadeždin suprug preminuo, a njena majka se našla pred gotovo nemogućim zadatkom. Morala je da se brine o nepokretnoj ćerki, ali i o njenoj maloj ćerki Valentini. Pošto nije imala dovoljno sredstava i snage za oba zadatka, devojčica je na kraju smeštena u dom.
Najpotresniji deo priče jeste tvrdnja da Nadežda navodno nije bila potpuno nesvesna. Prema kasnijem svedočenju, čula je ćerku kada bi joj dolazila u posetu i osećala dodir svoje majke, ali nije mogla da govori, otvori oči niti pomeri telo.
Posle 20 godina dogodilo se nešto neverovatno
Godine 1974. Valentina je došla da obiđe majku i baku. Kada je stigla, dočekao ju je prizor koji nije mogla da zamisli.
Nadežda je bila budna i sedela je na ivici kreveta. Plakala je i prvo što je pitala bilo je: „Da li je mama umrla?“
Njena majka je, nažalost, preminula upravo tog dana.
Ubrzo nakon buđenja usledila je još jedna neobična promena. Prema ovoj priči, Nadežda je počela veoma brzo da pokazuje znake starenja. Kosa joj je osedela, a bore su postale izraženije, kao da je telo pokušavalo da nadoknadi godine tokom kojih se njen izgled gotovo nije menjao.
Morala ponovo da nauči svakodnevni život
Posle buđenja Nadežda je morala ponovo da uči osnovne radnje – da hoda, jede i samostalno funkcioniše.
Kasnija tumačenja njenog stanja povezivala su ga sa katatonijom, odnosno stanjem u kojem osoba može biti gotovo potpuno nepokretna i bez reakcije na okolinu.
Priča o Nadeždi Lebedinoj često se navodi kao jedan od najneobičnijih slučajeva dugotrajnog stupora. Ipak, važno je naglasiti da se detalji ove priče godinama prenose bez dovoljno pouzdane medicinske dokumentacije, pa pojedine tvrdnje treba posmatrati sa rezervom.
Prema dostupnoj verziji priče, Nadežda je nakon buđenja živela još dve decenije i preminula u 74. godini. Njena sudbina ostala je jedna od onih priča koje više liče na filmski scenario nego na stvaran život.
Komentari (0)