Kupovina u second hand prodavnicama odavno više nije rezervisana samo za one koji žele da prođu jeftinije. Mnogi danas baš tamo traže kvalitetnije komade, starije kolekcije, brendiranu garderobu ili nešto što se više ne može pronaći u običnim radnjama.

Ipak, ljudi koji godinama rade sa polovnom odećom znaju i drugu stranu priče. Među hiljadama komada koji prođu kroz njihove ruke ima pravih malih ulova, ali i stvari koje oni sami nikada ne bi poneli kući.

Jedna žena koja već sedam godina radi u second hand prodavnici otkrila je koje komade zaobilazi bez razmišljanja i na šta posebno obraća pažnju kada pregleda polovnu garderobu.

Ne dolazi sva odeća iz ormara preminulih ljudi

Jedan od najčešćih mitova jeste da second hand prodavnice uglavnom prodaju stvari koje su pripadale preminulim osobama. U praksi je poreklo robe mnogo raznovrsnije.

Veliki deo garderobe dolazi iz evropskih centara za prikupljanje i sortiranje tekstila. Tamo završava odeća koju ljudi više ne nose i odlažu je u kontejnere namenjene donacijama ili reciklaži.

Nakon sortiranja, deo odeće odlazi u humanitarne svrhe, dok se ostatak pakuje i prodaje kao polovna tekstilna roba, često u velikim balama koje zatim završavaju na različitim tržištima.

Zbog toga jedan komad može proći kroz nekoliko ruku i zemalja pre nego što završi na vešalici u lokalnoj second hand prodavnici.

Ponekad se pojave i potpuno novi komadi

Nije retkost ni da se među polovnom garderobom pronađu stvari koje zapravo nikada nisu nošene.

To mogu biti neprodati artikli iz prethodnih kolekcija, povrati iz prodavnica ili komadi sa manjim fabričkim greškama zbog kojih više nisu mogli da budu prodavani po punoj ceni.

Upravo zato kupci ponekad među gomilom polovne odeće pronađu komad sa originalnom etiketom i cenom koja je višestruko niža nego u klasičnoj prodavnici.

Ali bez obzira na to koliko nešto deluje kao dobra kupovina, postoje stvari koje ova zaposlena nikada ne bi uzela.

Donji veš i kupaći kostimi su joj prvi na listi za izbegavanje

Za polovnim donjim vešom i kupaćim kostimima, kaže, nikada ne bi posegnula.

„To je za mene tabu broj jedan. Nije stvar samo u tome da li nešto izgleda čisto. Ti komadi dolaze u direktan kontakt sa kožom i intimnim delovima tela, a u kućnim uslovima ne možete uvek biti potpuno sigurni kako su ranije korišćeni i održavani“, objašnjava ona.

Dodaje da joj ušteda u tom slučaju jednostavno nije vredna nelagodnosti i potencijalnog rizika.

Kod polovne obuće gleda mnogo više od đona

Još jedna kategorija kod koje je veoma oprezna jeste obuća.

Spolja cipele mogu izgledati gotovo kao nove, ali unutrašnjost često govori sasvim drugu priču.

„Ako je obuća već dobro razgažena prema stopalu prethodnog vlasnika, ja bih je preskočila. Oblik uloška i unutrašnjosti već se prilagodio tuđem stopalu, pa vam takva obuća možda neće odgovarati čak i ako je broj dobar“, kaže ona.

Posebno obraća pažnju na unutrašnju postavu, miris i tragove vlage. Ako nešto deluje sumnjivo, za nju nema premišljanja.

Odeću za baš male bebe radije bi kupila novu

Kada je reč o garderobi za novorođenčad i bebe mlađe od godinu dana, ona je takođe opreznija.

„Bebina koža je veoma osetljiva. Ja bih bodije, benkice i kapice radije kupila nove, jer tada tačno znam kako su prvi put oprani i čime su tretirani“, kaže.

To ne znači da je svaka polovna dečja odeća problematična, ali smatra da kod stvari koje su u direktnom kontaktu sa kožom veoma male bebe nema potrebe rizikovati ako postoji druga opcija.

Jedan miris joj odmah govori da komad vrati na policu

Najjednostavniji test u second hand prodavnici, kaže, često je upravo nos.

Ako komad ima miris buđi, vlage, ustajalosti ili je previše natopljen jakim mirisom omekšivača, dezodoransa ili nekog hemijskog sredstva, ona ga vraća na mesto.

„Miris buđi meni je dovoljan razlog da odustanem. Ako je miris prejak i veštački, pitam se šta se njime pokušava prikriti“, objašnjava.

I upravo je to jedan od najboljih saveta za kupovinu polovne garderobe: nemojte gledati samo cenu i etiketu.

Pregledajte šavove, unutrašnjost, postavu, tragove vlage, fleke, habanje i miris.

Second hand prodavnice mogu biti pravo mesto za pronalazak kvalitetnih i neobičnih komada po dobroj ceni, ali svaka povoljna stvar nije nužno i dobra kupovina.

Ponekad je najbolja odluka upravo ona najjednostavnija vratiti komad na vešalicu i nastaviti dalje.