Deca koja se bore sa takvim osećanjima često izbegavaju nove aktivnosti jer se plaše neuspeha, brzo odustaju, teško prihvataju pohvale ili previše zavise od mišljenja drugih. Mogu postati izrazito samokritična, povučena, tužna ili razdražljiva, ali i zapovednički nastrojena ili rigidna kako bi prikrila sopstvenu nesigurnost.

Ponekad će kriviti druge, tražiti izgovore, izbegavati druženja ili burno reagovati kada nešto ne ide prema planu.

Ako roditelj primeti da se detetov odnos prema sebi naglo promenio ili da poteškoće počinju ozbiljno da utiču na školu, prijateljstva i porodične odnose, korisno je potražiti savet stručnjaka. Nisko samopoštovanje može se javiti i uz depresiju ili socijalnu anksioznost, pa takve znakove ne treba automatski pripisivati „teškoj fazi“.

Roditelji pritom imaju veoma važnu ulogu. Istraživanja povezuju emocionalnu toplinu, podršku i jasne granice sa višim samopoštovanjem kod dece, dok preterana kritičnost, zanemarivanje ili preterana zaštita mogu imati suprotan efekat.

Evo sedam važnih pravila koja mogu pomoći detetu da izgradi samopouzdanje i veru u sebe:

Ne rešavajte svaki problem umesto njega

Kada dete ima problem sa prijateljima ili u školi, pokušajte najpre da ga pitate kako se oseća, šta je već pokušalo i šta misli da bi moglo da uradi dalje. Zajedno možete razgovarati o mogućim rešenjima, ali neka dete, kada je to primereno njegovom uzrastu, samo odluči šta će pokušati.

Tako stiče osećaj sposobnosti i uči da može da se nosi sa poteškoćama.

Pazite kako kritikujete

Deca veliki deo slike o sebi grade na osnovu poruka koje dobijaju od porodice, pa česta kritika može snažno da utiče na osećaj sopstvene vrednosti.

To ne znači da roditelj treba da ignoriše greške, već da treba da izbegava poruke poput: „Ti si lenj“ ili „Nikada ništa ne uradiš kako treba“.

Kritikujte konkretno ponašanje, a ne dete kao osobu.

Deca

Hvalite trud, ali budite konkretni

Umesto opšteg „Bravo“ ili „Sjajan si“, pokušajte da jasno imenujete ono što je dete uradilo dobro.

Na primer, možete reći da vam se dopada koliko se trudilo oko zadatka, kako je rešilo problem ili koliko je pažljivo nešto nacrtalo.

Takva pohvala detetu jasnije pokazuje šta cenite i pomaže mu da uspeh poveže sa sopstvenim trudom.

Postavite jasne granice

Podržavajuće roditeljstvo ne znači dozvoliti sve. Ako dete nekoga zadirkuje, vara ili se ponaša neprihvatljivo, važno je jasno reći da takvo ponašanje nije u redu i objasniti zašto.

Razlika je u tome da kažete: „To što si uradio bilo je ružno“, umesto: „Ti si loše dete“.

 Podstičite samostalnost

Obaveze primerene uzrastu, poput pakovanja školske torbe, vraćanja knjige u biblioteku ili brige o sopstvenim stvarima, pomažu deci da razviju osećaj sposobnosti i kompetentnosti.

Ako roditelj stalno pamti i obavlja sve umesto njih, dete gubi priliku da uči iz sopstvenih grešaka.

Povremena razočaranja i manje posledice mogu biti važne lekcije iz kojih se razvija otpornost, piše Everydayhealth.