U Frajburgu je 1889. godine jedna mala količina neobične hemikalije izazvala događaj koji se i danas prepričava u svetu hemije. Prema istorijskim zapisima, neprijatan miris tioacetona proširio se širokim područjem, a ljudi u okolini navodno su povraćali, osećali slabost i pokušavali da što pre napuste prostor.

Tioaceton se i danas često navodi kao jedno od hemijskih jedinjenja sa najintenzivnijim neprijatnim mirisom.

Zašto tioaceton toliko smrdi?

Tioaceton pripada grupi organskih sumpornih jedinjenja. Neka jedinjenja iz ove grupe poznata su po veoma snažnim mirisima koji mogu da se registruju i u izuzetno malim koncentracijama.

Njegova mala molekulska masa doprinosi isparljivosti, pa se molekuli relativno lako šire kroz vazduh. Upravo zbog toga veoma mala količina može da bude dovoljna da se karakterističan miris oseti na velikoj udaljenosti.

Tioaceton je pritom nestabilan na sobnoj temperaturi i može brzo da polimerizuje. Zbog toga je njegovo proučavanje i rukovanje znatno komplikovanije nego što bi se moglo zaključiti na osnovu jednostavne hemijske strukture.

Šta se dogodilo u Frajburgu?

Događaj iz 1889. godine jedan je od najpoznatijih istorijskih primera ekstremno neprijatnog hemijskog mirisa.

Prema zapisima koji se navode u različitim izvorima, tokom rada sa tioacetonom miris se proširio izvan laboratorije i zahvatio širu okolinu. Često se navodi da se osećao u krugu od oko 750 metara.

Reakcije ljudi bile su veoma snažne. Pominju se mučnina, povraćanje i slabost, dok su stanovnici pokušavali da se udalje od izvora neprijatnog mirisa.

Naučnici ni danas nemaju jednostavan odgovor

Sumpor u strukturi tioacetona verovatno ima ključnu ulogu u njegovom karakterističnom mirisu. Međutim, nije lako objasniti zbog čega baš ovo jedinjenje ima tako ekstremno neprijatan miris u poređenju sa mnogim drugim sumpornim jedinjenjima.

Zbog toga je tioaceton postao svojevrsna legenda među hemičarima. Opisi njegovog mirisa toliko su dramatični da se navodi kako kod ljudi može da izazove gotovo trenutnu potrebu da napuste prostoriju.

Medicinski hemičar Derek Love svojevremeno je za „Science“ opisao reakciju na tioaceton kao ekstremno neprijatnu, navodeći da njegov miris ljude može naterati da beže od izvora.

Da li je tioaceton otrovan?

Izuzetno neprijatan miris ne znači automatski da je supstanca smrtonosna. Kod tioacetona je upravo intenzitet mirisa ono što ga je učinilo poznatim.

Ipak, to ne znači da je izlaganje ovoj hemikaliji bez rizika. Njena nestabilnost, isparljivost i osobine zahtevaju odgovarajuće laboratorijske uslove i mere zaštite.

Tioaceton tako ostaje jedan od najbizarnijih primera iz sveta hemije: jedinjenje koje je postalo poznato ne zato što proizvodi spektakularnu reakciju, već zato što njegov miris može da bude toliko intenzivan da ga ljudi žele izbeći gotovo po svaku cenu.