Ponekad jedna naizgled bezazlena rečenica izgovorena tokom običnog lekarskog pregleda može pokrenuti niz događaja koji zauvek promene nečiji život. Upravo to dogodilo se Kerol i Nilu Hjuzu, supružnicima koji su nakon neočekivane dijagnoze odlučili da preostalo zajedničko vreme provedu stvarajući uspomene.
Kerol je kod lekara otišla zbog sasvim drugog problema, ali je tokom pregleda spomenula da oseća metalni ukus u ustima. Uslutile su dodatne pretrage, a zatim je stigla vest koju niko nije očekivao – dijagnostikovan joj je neizlečivi rak jednjaka.
Vest je potpuno promenila njihove planove. Umesto da odustanu od svega, supružnici su odlučili da putuju dokle god im Kerolino zdravstveno stanje to bude dozvoljavalo.
Danas, nakon njene smrti, Nil nastavlja da putuje i ispunjava obećanje koje su zajedno osmislili.
Sve je počelo tokom rutinskog pregleda
Kerol je kod lekara opšte prakse otišla kako bi razgovarala o mogućem testiranju sluha. Tokom pregleda spomenula je i neobičan ukus u ustima.
„Osećam neki metalni ukus u ustima“, rekla je, prema Nilovom sećanju.
Lekar ju je nakon toga uputio na dodatne preglede, uključujući endoskopiju. Ubrzo je usledila dijagnoza raka jednjaka.
Prema Nilovim rečima, Kerol je do tada bila veoma zdrava i ništa nije ukazivalo na tako ozbiljan problem. Dijagnoza je stigla 2024. godine, a Nil je napustio posao kako bi mogao da bude uz suprugu i brine o njoj.
„Došlo je potpuno neočekivano. Bila je neverovatno zdrava“, ispričao je.
Odlučili su da ne čekaju
Suočeni sa činjenicom da je njihovo zajedničko vreme ograničeno, Kerol i Nil odlučili su da ga iskoriste za ono što su voleli – putovanja.
Prvobitno su želeli da posete Kambodžu i Vijetnam, ali su od te ideje odustali nakon što su, kako je Nil ispričao, za putno osiguranje dobili ponudu od čak 16.000 funti.
Umesto toga, odlučili su da istraže Evropu.
Zajedno su posetili Nicу, Berlin, Prag i Beč, a jedno od najvažnijih obećanja dali su jedno drugom tokom boravka u Monaku.
Razgovor u kazinu promenio je sve
U jednom kazinu u Monaku, dok su pili martini, Kerol je supruga pitala šta će raditi kada nje više ne bude.
Njena poruka bila je jasna: nije želela da Nil nakon njene smrti jednostavno prestane da živi.
Iz tog razgovora rodila se ideja za putopisni blog „Do Not Go Gently Travel – Adventurous Travel for Older Travellers“, posvećen ljudima koji žele da putuju i u kasnijim godinama.
Kerol je preminula u martu prošle godine, u 71. godini. Sa Nilom je provela 31 godinu.
Njena smrt ga je, kako kaže, potpuno slomila, ali je projekat koji su zajedno osmislili dobio novi smisao.
Danas putuje i za nju
Naziv bloga inspirisan je pesmom Dylana Thomasa „Do Not Go Gentle into That Good Night“. Nil je odrastao nedaleko od pesnikovog doma u Svonsiju, a pesma je pročitana i na Kerolinoj sahrani.
Čak je i logo bloga napravljen u skladu sa tom idejom – prikazuje Nila kako trči oko sveta dok mu je za petama Kosač.
„Neki smatraju da je to pomalo morbidno. Ali upravo to i radim – želim da ostvarim sve što mogu u vremenu koje mi je preostalo“, objasnio je.
Danas odlazi na putovanja koja traju i po dva meseca. U jednom trenutku pokušao je da provede čak sedam meseci na putu, ali je shvatio da je takav tempo previše iscrpljujuć.
Putovanja, kaže, ne mogu da izbrišu tugu, ali mu daju razlog da nastavi dalje.
„Mnogo je lakše nositi se s tugom kada si zaokupljen nečim. Vodim se mišlju da živim i za Kerol“, rekao je.
Neke uspomene ipak zabole
Iako mu putovanja pomažu da nastavi život, postoje trenuci koji ga iznenada vrate u zajedničku prošlost.
Tokom pandemije Nil i Kerol slagali su slagalicu sa evropskim znamenitostima. Među njima je bila i jedna građevina koju nisu uspeli da prepoznaju.
Nakon njene smrti, Nil je otputovao u Prag na koncert Brusa Springstina. Tamo je ugledao Plešuću kuću i shvatio da je upravo ona bila misteriozna građevina sa njihove slagalice.
„Potpuno me slomilo. Morao sam da pronađem mirno mesto i osamim se na pola sata“, prisetio se.
„Obično sam dobro, ali neke stvari te ipak zateknu nespremnog.“
Tanzanija bi trebalo da bude njegova 60. destinacija
Nil ne planira da prestane da putuje sve dok mu zdravlje to bude dozvoljavalo. Tanzanija bi trebalo da bude njegova 60. destinacija, a među budućim planovima su i Sejšeli, Šri Lanka i Kostarika.
Ipak, cilj mu nije da po svaku cenu obiđe što veći broj država. Mnogo mu je važnije da određeno mesto zaista upozna – da skrene sa glavnih turističkih ruta, koristi lokalni prevoz, razgovara sa ljudima i proba hranu koju jedu stanovnici tog kraja.
U poslednjih godinu i po dana, kako je ispričao, pio je kafu sa upravnikom džamije u Indoneziji, upoznao pripadnike domorodačkih zajednica u kolumbijskoj šumi, stajao na ekvatoru u Sao Tomeu i Principeu i slavio sa fudbalskim navijačima u Argentini.
Posebno ga je oduševila Mongolija, dok mu se Bali, zbog velikih gužvi i intenzivne izgradnje, nije toliko dopao.
Kroz svoj blog Nil danas pokušava da pokaže i nešto što je naučio iz sopstvenog iskustva – da avanturistička i samostalna putovanja nisu rezervisana samo za mlade ljude sa rancem na leđima.
Za njega su putovanja postala način da nastavi život koji je sa Kerol počeo da planira dok je ona još bila uz njega.
Komentari (0)