Mnogo pre hrišćanstva, biljke i drveće koje su ostajale zelene tokom cele godine imale su posebno značenje u zimskim mesecima.
Baš kao što ljudi danas ukrašavaju svoje domove za praznike, drevni narodi su kačili zimzelene grane iznad vrata i prozora. U mnogim kulturama smatralo se da ove grane štite od zlih duhova, bolesti i drugih nesreća.
Mnogi drevni narodi verovali su da je sunce božanstvo, a da zima nastaje zato što sunce slabi i postaje bolesno. Solsticij, koji označava najkraći dan u godini, slavili su kao trenutak kada sunce počinje da se oporavlja. Zimzelene grane su ih podsećale na život koji će se vratiti s jačanjem sunca i dolaskom leta.
Na severu Evrope, druidski sveštenici su ukrašavali svoje hramove granama zimzelenog drveća, koje su smatrali simbolom večnog života. Vikinzi su verovali da zimzelene biljke pripadaju bogu sunca Balderu i da imaju posebnu moć.
Kako je počela savremena tradicija?
Tradicija kićenja jelke kakvu danas poznajemo potiče iz Nemačke u 16. veku, kada su hrišćani unosili ukrašeno drveće u svoje domove. Neki su pravili božićne piramide od drveta koje su ukrašavali zimzelenim granama i svećama.
Postoji priča da je Martin Luter, protestantski reformator, prvi ukrasio jelku svećama. Prema legendi, jedne zimske večeri vraćao se kući i, inspirisan svetlucanjem zvezda među granama drveća, odlučio da to prenese svojoj porodici. U dnevnu sobu je postavio jelku na koju je stavio upaljene sveće, stvarajući magičnu atmosferu.
Ovaj običaj se brzo proširio svetom. Danas ukrašene jelke krase domove, ulice, trgove i poslovne prostore, postajući univerzalni simbol praznične radosti i nade.
BONUS VIDEO:
Komentari (0)