Srbija se nalazi na energetskoj prekretnici koja zahteva investicioni ciklus od približno 27 milijardi evra do 2033. godine. Modernizacija zastarelih sistema i potpuna dekarbonizacija nisu više samo ekološki ciljevi, već preduslov ekonomske bezbednosti.

Glavni izazov leži u tome što evropska CBAM taksa od 1. januara 2026. godine već direktno opterećuje ključne sektore poput proizvodnje čelika, aluminijuma i cementa. Ovaj mehanizam primorava izvoznike da plaćaju emisije ugljenika sadržane u njihovim proizvodima, što direktno pogađa konkurentnost srpske privrede na tržištu EU.

Od lignita do ekoloških standarda: Trka s vremenom i novcem

Dekarbonizacija, u okviru Zelene agende, zahteva ogromna sredstva, a zvanične procene iz Strategije zaštite životne sredine sugerišu da bi ukupni trošak do 2050. godine mogao biti znatno veći od trenutno planiranih milijardi. Industrija je prinuđena na brzu transformaciju - prelazak sa uglja na obnovljive izvore i prilagođavanje ekstremnim klimatskim uslovima. U suprotnom, gubici bi mogli da „pojedu” preko 15 odsto BDP-a u narednih četvrt veka.

Međutim, dosadašnji rezultati nisu na nivou ambicija, što potvrđuje i analiza Fiskalnog saveta iz oktobra 2025. godine:

- Srbija dekarbonizaciji nije davala dovoljno značaj pa smo od 2010 do 2023. godine smanjili emisije za 3-4 posto, što ukazuje da preuzete obaveze ne možemo da ispunimo do 2030. godine, za koju je predviđeno 33 posto.

Finansijski udar i domaći mehanizmi odbrane

Finansijske prognoze za kompanije su neumoljive. Ako se ne pokrene ozbiljan investicioni talas, troškovi će progresivno rasti, upozorava Fiskalni savet:

- U 2026. ukupan trošak za CBAM takse intenzivne industrije biće oko 45 miliona evra, ali ako se ne smanji emisija gasova investicijama, taj trošak bi do 2030. godine mogao da poraste na 150 do 200 miliona evra. Pri tom procenjen trošak CBAM-a za izvoz struje biće 200 do 300 miliona evra godišnje do 2030. godine.

Kao odgovor na pritisak iz Brisela, Srbija je uvela sopstvene poreze na emisije gasova (4 evra po toni). Cilj je da taj novac ostane u domaćoj kasi i da se za taj iznos umanji obaveza prema EU fondu. Ministar finansija Siniša Mali ističe da će ta sredstva biti usmerena u ekologiju, dok privreda predlaže osnivanje Nacionalnog Fonda za podršku dekarbonizaciji.

Dok se čeka sistemska podrška države, mnoge kompanije same traže spas u tehnološkim inovacijama, poput korišćenja RDF goriva (gorivo iz otpada), kako bi smanjile emisije i opstale na zahtevnom evropskom tržištu.