U selu Svračkovo kod Požege upravo to potvrđuje Vera Milić koja već godinama sama vodi domaćinstvo, brine o životinjama i obavlja sve poslove koji čine seoski život.

- Naporno, kako i nije, nego šta nego naporno. Pogotovo ja sama, moram sve i ovce i kravu i sve da uradim. Ne znam šta ne radim - kaže Vera za RINU. 

Dan započinje jednostavno, ali bez predaha.

- Prvo popijem kafu, pa idem u štalu. Dok sam imala tele, prvo pomuzem kravu, pa napojim tele - objašnjava ona.

Iako je život na selu težak, priroda daje posebnu lepotu ovom kraju. Čist vazduh, bunarska voda i dvorišta ukrašena jorgovanima čine svakodnevicu mirnijom i zdravijom.

- Imam vodu iz bunara, jutros sam natočila da napojim kravu - dodaje Vera.

Nakon smrti supruga, ostala je sama da se bori sa obavezama koje selo nosi, ali od rada ne odustaje. 

U njenom dvorištu ima i živine, o kojoj svakodnevno vodi računa.

- Imam koke, moraš da vodiš računa i o njima, ima i lisica - kaže ona.

Najveći izazovi, kako ističe, dolaze sa poljoprivrednim radovima.

- Najzahtevnije su maline. Posle dolazi baliranje sena, pa sve ostalo - naglašava Vera.

Na pitanje šta bi poručila mladima koji razmišljaju o povratku na selo, njen odgovor je iskren i bez ulepšavanja.

- Neće to da se vrati niko na selo... Ali ako bi neka žena htela, mora prvo da zna da radi u kući, pa onda i u dvorištu, oko voća i svega, da ima čime da se zanima - poručuje ona.

Život na selu, kako ova žena svedoči nije lak, ali nosi posebnu vrednost rad i blagodeti prirode  razumeju i cene samo oni koji su zaista vredni i radni.

BONUS VIDEO: