Piše: Predrag Parezanović

Nikola Gavrilović iz Aranđelovca već više od decenije živi i radi sa pčelama u poslu koji traži stalnu posvećenost, fizički rad i spremnost na neizvesnost koju nameću priroda i vreme. Pčelarstvo za njega nije samo zanimanje već način života u kome se svaki dan prilagođava uslovima na terenu i potrebama pčelinjih zajednica.

- Od 2011. godine se bavim pčelarstvom. Oduvek sam želeo posao u dodiru sa divljom prirodom. Već 12 godina to mi je osnovno zanimanje - priča Gavrilović.

Rad sa pčelama ne podrazumeva rutinu, već stalno kretanje i prilagođavanje uslovima na terenu.

- Broj košnica varira od sezone do sezone. Najčešće sam ih imao između 50 i 180. Ja sam seleći pčelar, što znači da pčele selim na različite paše širom Srbije u zavisnosti od toga gde u tom trenutku ima hrane za njih - objašnjava on.

Te selidbe često su iscrpljujuće i zahtevne, naročito u lošim godinama.

- Nerodne sezone traže više rada i više selidbi. U izrazito lošoj 2019. godini selio sam pčele petnaestak puta. To znači stalno pakovanje, transport i organizaciju, bez mnogo odmora - kaže Gavrilović.

Paše ga vode širom zemlje - od Maljena i Bukulje do Morave, Dragačeva, Arilja, Golije, Fruške gore i Banata.

Iako zahtevan, ovaj posao traži i posebnu vrstu odnosa sa pčelama.

- Radim u rukavicama i sa maskom. Ne bodu me. Moje pčele me poznaju - kaže kroz osmeh, ali dodaje da je u pitanju ozbiljan i odgovoran posao.

Pčelarstvo je danas dodatno otežano spoljnim faktorima.

- Pčele su jedini masovni oprašivači biljaka. Sa zagađenjem, hemijom i klimatskim promenama, ali i pojavom falsifikata meda, sve više ljudi odustaje od pčelarstva. To će se odraziti i na druge grane poljoprivrede - upozorava on.

Gavrilović ima registrovano poljoprivredno gazdinstvo i radi po principima koji zahtevaju više rada, ali daju kvalitet.

- Više od decenije pčele hranim medom i štitim ih organskim supstancama. Tako dobijam saće bez ostataka hemije i prihrane - ističe ovaj pčelar.

Vrste meda zavise od godine i paše.

- To mogu da budu livadski, lipov ili suncokretov med. U dobrim godinama imam i bagremov, kao i med od šumskog vreska, na koji sam posebno ponosan. Često se desi da pčele tek na bagremu popune medišta, pa kupci dobiju med iz dve divlje paše - bagrem i vresak - objašnjava Gavrilović.

Pored osnovne proizvodnje, deo rada usmeren je i na preradu.

- Pravim krem od meda sa lešnicima, kao i varijantu sa sirovim organskim kakao-puterom i kakao-prahom. Od tih sastojaka nastaju i medne čokolade. To su zasad probni proizvodi - kaže on.

Bavi se i proizvodima iz prirode.

- U ponudi su i sremuš namaz i sremuš kapi, koje sam pravim od divljeg luka sa Bukulje - dodaje.

Poseban deo njegovog rada čine sveće od voska, koje zahtevaju dodatni trud.

- Pčele troše nekoliko kilograma meda da bi proizvele kilogram voska. Zato je vosak oduvek bio dragocen. Pravim sveće za razne prilike, ali i figure Karađorđa, Miloške Venere i Isusa Hrista. To su često više ukrasi nego sveće - kaže Gavrilović.

U poslu bez radnog vremena i sigurnih prihoda, svaki kilogram meda iza sebe ima sate rada, selidbe i borbe sa prirodom. Za Nikolu Gavrilovića to je svakodnevica, ali i izbor od kog ne odustaje.

ŽIVOT NA TOČKOVIMA
Seleće pčelarstvo podrazumeva stalno premeštanje košnica u potrazi za cvetanjem različitih biljaka. To znači rad na terenu, česta putovanja i neizvesnost, jer uspeh direktno zavisi od prirode i vremenskih uslova.

BORBA SA FALSIFIKATIMA
- Veliki problem su falsifikati meda. Ali još veći problem je što je med izgubio svoju svetost. Postao je obična hrana, a zapravo je retka i dragocena namirnica koja traži veliki rad - upozorava Gavrilović.

BONUS VIDEO: