Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Jovanović Batut" saopštio je da krpelji, koji su prisutni od ranog proleća do kasne jeseni, a najaktivniji su u maju i junu, mogu preneti različite zarazne bolesti, od kojih su najpoznatije Lajmska bolest i krpeljski encefalitis, kao i da su najbolje mere zaštite koje značajno smanjuju rizik od infekcije pravovremena zaštita, prepoznavanje uboda i pravilno uklanjanje krpelja.

U tom smislu, osobe treba da izbegavaju boravak u predelima u kojima ima krpelja, a ukoliko borave u prirodi preporučuje se da nose odeću svetlih boja dugih rukava i nogavica, nose zatvorenu obuću kao i da koriste repelente na otkrivenim delovima tela i kreću se pešačkim stazama.

Preporučuje se da se pregled kože na prisustvo krpelja vrši kako tokom boravka na području tako i nakon povratka kući, a tokom boravka na područjima gde ima krpelja preporučuju pregled kože na svaka tri do četiri sata.

- Krpelji traže vlažnu sredinu, pa iz tih razloga kada se vrši pregled kože na prisustvo krpelja preporučuje se da se pažnja posebno obrati na prepone, pazušne jame, predeo ispod grudi, pojasa, zatkolene jame, prednju i zadnju stranu ušne školjke i kožu iza uha. Kod dece pažljivo pregledati predeo glave (uključujući kosmati deo) i deo vrata - navodi se u saopštenju. 

Dodaju da se kprelji mogu uneti u domaćinstvo putem odeće i kućnih ljubimaca zbog čega preporučuju da se odeća četka pre ulaska u kuću u cilju odstranjivanja krpelja koji kasnije mogu da pređu sa odeće na nekog od članova domaćinstva, kao i da se pre ulaska u kuću pregledaju kućni ljubimci zbog prisustva fiksiranih krpelja. Ističu da nakon povratka iz prirode kupanje ili tuširanje unutar dva sata od ulaska u kuću doprinosi daljoj kontroli.

Ukazuju da osobe koje su zbog svog zanimanja, poput šumara, stočara i vojnika, potencijalno izložene ubodima krpelja treba da nose odeću impregniranu insekticidima (permetrin).

Navode i opšte mere zaštite od krpelja, kao što su redovno košenje trave, orezivanje žbunja i drveća i odstranjivanje opalog lišća u blizini kuća, parkova i izletišta. 

Takođe, navode i da treba vršiti uništavanje sitnih glodara (rezervoara infekcije) sistematskim deratizacijama (suzbijanje glodara) u urbanim sredinama, kao i da treba sprovoditi akciju suzbiljanja krpelja na javnim zelenim površinama upotrebom insekticida od kraja aprila do oktobra meseca.

Ukoliko dođe do uboda krpelja, važno je javiti se lekaru u zdravstvenoj ustanovi u toku prvih 24 sata od uboda, jer je rizik od infekcije veći što je boravak krpelja na telu duži. 

- Ubod insekta je bezbolan, a mesto uboda ne boli i ne svrbi - navodi se u saopštenju.

Krpelja bi trebalo izvaditi iz kože što pre, u toku prvih 24 časa nakon uboda, kako bi se smanjila verovatnoća prenosa infekcije i na mesto uboda krpelja ne treba stavljati nikakva hemijska sredstva (etar, alkohol, benzin). 

- Ne pokušavati samostalno vađenje krpelja jer se pritiskom i gnječenjem mesta uboda krpelj može raskomadati, a rilica uvući u dublje slojeve kože. Ne nanositi vrh užarene cigarete, kreme i isparljiva ulja preko krpelja i zatim pokušavati vađenje, jer se u tim slučajevima povećava rizik od prenošenja infekcije. U zdravstvenoj ustanovi obučeno osoblje će krpelja izvaditi u celosti, uz dezinfekciju mesta intervencije - navodi se u saopštenju.

Dodaju da je važno zabeležiti dan uboda i dati osnovne epidemiološke podatke o ubodu krpelja radi utvrđivanja i praćenja prirodnih žarišta bolesti, kao i javiti se lekaru u slučajevima pojave crvenila na koži ili nekog drugog simptoma u periodu od nekoliko nedelja nakon uboda krpelja.

Govoreći o staništima krpelja, Batut navodi da se oni nalaze u šumovitim područjima gde je neobrađena vegetacija. 

Kada je reč o biologiji krpelja, Batut navodi da su to zglavkari koji se hrane krvlju ljudi i životinja, a ukoliko su zaraženi mogu da prenesu uzročnike zaraznih bolesti. 

- Krpelji se uglavnom nalaze na niskoj vegetaciji, do visine od jednog metra, a svojim usnim delom se zakače na životinje i ljude. Sisaju krv dva do sedam dana pre nego što ponovo padnu na vegetaciju - navodi se u saopštenju.

Ukazuju da krpelji prenose na ljude zarazne bolesti kao što su: Lajmska bolest, krpeljski encefalitis, Krimska-Kongo hemoragijska groznica, anaplazmoza, erlihioza, babezioza, Q groznica i rikecioze. 

Lajmsku bolest izaziva bakterija iz grupe spiroheta, Borrelia burgdorferi, a prenosi je određena vrsta krpelja (Ixodes ricinus), koji se ubodom fiksira za kožu i prenosi infekciju. Oboljenje je sistemsko, posebno zahvata kožu, nervni sistem, zglobove i srce.

Lajmska bolest otkrivena je 1975. godine u gradu Lajm u SAD, a u našoj zemlji otkrivena je aprila meseca 1987. godine na području Beograda. 

Simptomi bolesti počinju nedelju do mesec dana nakon uboda krpelja. 

Erythema migrans, u narodu poznat kao "bivolje oko" kao prvi znak ispoljava crvenilo oko mesta uboda, koje se javlja kod oko 80 odsto zaraženih osoba, a da bi imala dijagnostički značaj, promena mora da ima prečnik od najmanje pet centimetara. 

Promena na koži ne boli i ne svrbi, pa može da prođe neprimećeno. 

Može da bude praćena pojavom simptoma sličnim gripu (glavobolja, groznica, malaksalost, bolovi u zglobovima), koji traju nekoliko nedelja ukoliko se osoba ne javi lekaru koji će odrediti antibiotsku terapiju. 

Ozbiljnije komplikacije se javljaju nedeljama i mesecima nakon uboda krpelja, u vidu simptoma od strane centralnog nervnog i kardiovaskularnog sistema, artritisa i kožnih manifestacija. 

Bolest može poprimiti hroničan tok, ukoliko se ne prepozna i ne leči na vreme. Pacijenti nakon sprovedenog lečenja borelioze mogu da imaju nespecifične tegobe (glavobolja, umor, bolovi u mišićima i zglobovima i slično), koje obično traju više meseci, nekada i godinama. 

Iako se Lajmska bolest može lečiti, najbolji način prevencije je sprečiti ubod krpelja. U Batutu u Referentnoj laboratoriji za sifilis, leptospirozu i lajmsku boreliozu se sprovodi dijagnostika Lajmske bolesti, koja podrazumeva izvođenje skrining i potvrdnih testova. 

Krpeljski encefalitis je virusno oboljenje rasprostranjeno u području srednje i istočne Evrope i Azije, koje se prenosi putem zaraženih krpelja (kao i Lajmska bolest). Bolest se javlja endemski, odnosno samo u prirodnim aktivnim žarištima u kojima postoje prirodni rezervoari virusa (šumski glodari, jež, krtica) i njihovi prenosioci (krpelji), najčešće se registruje u Baltičkim državama, Sloveniji i Ruskoj Federaciji.

Osnovni put prenosa je ubod zaraženog krpelja, pri čemu je rizik od infekcije veći što je boravak krpelja na telu duži, a u endemskim područjima do zaražavanja može doći i kao posledica konzumiranja nepasterizovanog mleka i mlečnih proizvoda poreklom od zaraženih životinja (koze, ovce, krave). 

Ne prenosi se sa čoveka na čoveka, a većina infekcija ostaje asimptomatska.

- U slučaju kliničke bolesti, period inkubacije za krpeljski encefalitis traje od dva do 28 dana (najčešće sedam do 14 dana), a zatim sledi oko osam dana opštih simptoma prehlade, kao što su umor, glavobolja i malaksalost, obično u kombinaciji sa povišenom temperaturom - navodi se u saopštenju.

Nakon asimptomatskog perioda koji traje do 20 dana, do 15 odsto pacijenata doživljava drugu fazu bolesti koju karakteriše povišena temperatura koja često prelazi 40 stepeni Celzijusa i znaci zahvaćenosti centralnog nervnog sistema, kao što su meningitis (groznica, glavobolja i ukočen vrat), encefalitis (pospanost, konfuzija i senzorni poremećaji), mijelitis ili radikulitis.

- Encefalitis koji se razvija tokom ove druge faze može dovesti do paralize, trajnih posledica ili smrti. Težina bolesti se povećava sa godinama pacijenta, ali su smrtni slučajevi prijavljeni kod svih starosnih grupa. Ne postoji specifična terapija za krpeljski encefalitis - navodi se u saopštenju. 

Batut ističe da je najefikasnija i bezbedna zaštita protiv krpeljskog encefalitisa imunizacija i da postoje četiri široko korišćene vakcine proverenog kvaliteta.

BONUS VIDEO:

bonus