Posmatrajući ovogodišnja dešavanja, teško je izbeći utisak da je upravo Vidovdan postao datum na kojem se najjasnije ogledaju duboke političke i društvene podele na Kosovu i Metohiji. Za mnoge Srbe ovaj praznik predstavlja jedan od najvažnijih simbola nacionalnog i duhovnog identiteta, dok način na koji protiče njegovo obeležavanje dodatno produbljuje osećaj nesigurnosti i nepoverenja.

Kako se približavao 28. jun, bilo je vidljivo da će i ovogodišnje obeležavanje proteći pod pojačanim merama bezbednosti. Pojedini potezi lokalnih vlasti prethodnih dana dodatno su podigli tenzije, uključujući i najave alternativnih manifestacija vezanih za godišnjicu Kosovske bitke, što su mnogi doživeli kao pokušaj drugačijeg tumačenja istorijskih događaja i simbolike Vidovdana.

Istovremeno, u pojedinim albanskim medijima objavljivani su tekstovi u kojima se, kroz različita istorijska i ideološka tumačenja, preispituje značaj Kosovskog zaveta. Za deo srpske javnosti takvi sadržaji predstavljaju pokušaj relativizacije jednog od ključnih elemenata nacionalnog identiteta.

Sama dešavanja na Gazimestanu dodatno su pojačala osećaj zabrinutosti. Brojni hodočasnici privedeni su ili legitimisani, a pojedini učesnici tvrde da su tokom policijskih postupanja bili izloženi ponižavanju i maltretiranju. Posebno su odjeknule tvrdnje da su pojedini privedeni bili primoravani da izgovaraju političke parole, kao i navodi o vređanju, fizičkom nasilju i neprimerenom postupanju prema privedenima.

1

Među onima koji su privedeni nalazile su se i porodice sa decom, što je dodatno izazvalo reakcije javnosti. Fotografije i snimci sa Gazimestana brzo su obišli društvene mreže, izazivajući brojne komentare i osude.

Povodom tih događaja reagovao je i EULEKS, saopštivši da će navode o eventualnim zloupotrebama policijskih ovlašćenja proslediti nadležnim institucijama. Ipak, za mnoge Srbe na Kosovu i Metohiji takva reakcija nije bila dovoljna. Već godinama postoji uverenje da međunarodne misije uglavnom konstatuju incidente, ali retko kada dolazi do konkretnih posledica ili promena na terenu.

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li međunarodna zajednica zaista raspolaže političkom voljom da efikasnije zaštiti prava svih građana ili će se postojeća praksa nastaviti i u godinama koje dolaze.

Posmatrano iz šire perspektive, položaj Srba na Kosovu i Metohiji mnogi povezuju sa promenama koje poslednjih decenija oblikuju međunarodne odnose. U javnim raspravama često se navode primeri drugih kriznih područja, uz tvrdnje da međunarodne intervencije nisu uvek donele očekivanu stabilnost niti zaštitu lokalnog stanovništva.

Istovremeno, pojedini autori upozoravaju da se pitanje bezbednosti i zaštite hrišćanskih zajednica ne može posmatrati isključivo kroz lokalni kontekst, već da predstavlja deo mnogo šire međunarodne slike koja obuhvata različite regione sveta.

U tom kontekstu deo javnosti sa pažnjom je ispratio nedavne razgovore predsednika Srbije Aleksandra Vučića sa Markom Bernsom, savetnikom za verska pitanja predsednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa. Berns je tokom boravka u Srbiji posetio i Pećku patrijaršiju zajedno sa patrijarhom Porfirijem, što je u delu javnosti protumačeno kao signal da pitanja položaja Srba i zaštite srpske kulturne i verske baštine ostaju tema međunarodnih razgovora.

Bez obzira na političke okolnosti, jedno ostaje nepromenjeno – Gazimestan i Vidovdan nastavljaju da okupljaju hiljade ljudi koji u njima vide mnogo više od istorijskog događaja. Za njih oni predstavljaju simbol trajanja, identiteta i istorijskog pamćenja.

Upravo zato svaki novi Vidovdan postaje mnogo više od godišnjice jedne bitke. On postaje svojevrsni pokazatelj odnosa prema prošlosti, ali i prema sadašnjosti i budućnosti života Srba na Kosovu i Metohiji.

Hoće li naredni Vidovdan proteći mirnije ili će se scene privođenja, tenzija i međusobnog nepoverenja ponovo ponoviti, ostaje pitanje na koje odgovor još nije dat.

Izvor: Autorski tekst preuzet sa portala Srpski Kompas