Predsednik Srbije izjavio je da je u jednom trenutku shvatio da se, kako je rekao, ne radi o iskrenim studentskim zahtevima i borbi za pravdu, već o klasičnoj „obojenoj revoluciji“.

Naveo je da je, uprkos pritiscima da smiruje stanje i popušta zahtevima, sa užim krugom stranačkih saradnika doneo odluku da se suprotstavi tom procesu.

"U to vreme su svi govorili: Ne, ne, učini studentima, tu ima naših ljudi, tu ima ovih, tu ima onih, učini, oni hoće dogovor, oni se bore za pravdu. Hej, molim vas, ne pravite me budalom, klasična obojena revolucija. Ne, ne, ne, ne, molim vas, predsedniče, morate da umirite stanje.

Petnaestog februara, Sretenje, to je gotovo godinu dana, na Svetog Tri Jerarha, mislim 12. februara, mi se nalazimo, naše štabove držimo i po prvi put ih držim bez tih stručnjaka, eksperata za medije i za sve drugo. Držim ih sa svojim stranačkim prijateljima, sa onim tvrđim krilom, i ja im kažem: ljudi, uvek sam se trudio da izađem svakome u susret, moram da vodim računa kao predsednik o svima, ali ovo će da ide na zlo. Ovi ljudi će da unište Srbiju, pobiće mnogo ljudi, napraviće ogromnu štetu našoj zemlji, a mi ništa ne radimo osim što im se dodvoravamo i udovoljavamo njihovim zahtevima.

I tada sam video kod tog manjeg dela stranke jednu neverovatnu odlučnost. Neverovatnu odlučnost. Tako je. I mi smo tog dana doneli odluku da se borimo. I od tada je krenulo sve da se menja."