Majić je, kao što već svi znamo, oslobodio albanske koljače koji su se iživljavali nad Srbima na Kosovu i Metohiji pošto su mu verovatno oni bliži i draži nego naš narod, a što je još jedan od dokaza da blokaderi Srbiji ne žele dobro, da joj žele zlo.

Blokader Majić umesto da od sramote nestane i da se pokrije po ušima, on sada kuka kako ga neko proziva za oslobađanje Albanaca. 

Snimak možete pogledati OVDE.

Da za sramotu zna, a očigledno ne zna, ne bi više pisnuo o tome, a kamo li pričao da je to normalno, kao što je uradio nedavno u jednoj emisiji.

"Ja i dan danas trpim kritike što sam učestvovao u veću nekakve tamo Albance sa Kosova. Kao da je to kao nedozvoljeni ishod", rekao je on.

Dakle njemu je oslobađajuća presuda za koljače srpskog naroda "kao nedozvoljen ishod". 

A pošto je to za njega "kao nedozvoljen ishod", trebalo bi da se priseti šta su oni radili srpskom narodu na teritoriji Kosova i Metohije.

"Prvo mu je lomio prste, pa kolena, pa ovo, pa onda mu stavim glavu, pa ga udarim dok mu ne razbijem lobanju, a onda mu kroz razbijenu lobanju ukucam upaljač u glavu. To znači opaljačiti Srbina. Surovo je to, ti opisi... Opisi svedoka saradnika su jezivi, njih 100 su C1 i C2 silovali svaki dan kako je ko hteo... Iživljavali su se, pa su se čak i posvađali jer neki su bili toliko brutalni da su žene povredili, pa ovi drugi nisu mogli jer je mnogo krvarilo", iskaz je jednog svedoka zločina nad srpskim naorodm, a sve se čuje na snimku koji se deli mrežama.

Dakle, o kolikom zverstvu se radi jasno nam je samo posle ovog kratkog iskaza, a to je samo mali deo zločina koje su Albanci činili nad našim narodom.

Majić je imao priliku da iz prve ruke sluša potresna svedočenja o tim zločinima nad Srbima, čiji delić se nalazi u snimku koji se sada deli na mrežama, ali je uprkos tome presudio da ti "Albanci za to nisu krivi".

Podsetimo,  u avgustu 2009. podignuta je optužnica protiv 17 pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) zbog ratnih zločina prema srpskim civilima i Albancima koji nisu bili odani OVK. Pošto osmorica nisu bila dostupna srpskim organima, na optuženičkoj klupi našlo se njih devet. Suđenje je počelo u septembru 2009. godine, a tokom postupka je svedočilo više od 80 svedoka - žrtve, stanovnici Gnjilana i okolnih mesta, kao i rođaci ubijenih i nestalih.

Najvažniji svedok bio je član grupe koji je odlučio da sarađuje sa tužilaštvom. Njegov identitet nije poznat već se u sudskim dokumentima vodi pod kodnim imenom "Božur 50". On je pričao o pljačkama, mučenjima i ubistvima u kojima je učestvovao sa optuženima. U januaru 2011. sudsko veće kome je predsedavala sudija Snežana Nikolić Garotić, a čiji su članovi bili Rastko Popović i Vinka Beraha Nikićević osudilo je grupu na ukupno 101 godinu zatvora. Pojedinačne kazne bile su između osam i 15 godina. 

Apelacioni sud je, međutim, u decembru 2011. ukinuo presudu i naredio novo suđenje. Sudsko veće činili su Radmila Dragičević Dičić, Sonja Manojlović, Sretko Janković, Omer Hadžiomerović i Miodrag Majić. Suđenje je počelo pred istim većem u martu 2012. i trajalo je šest meseci. Ovaj put se sudilo i optuženima koji su bili u bekstvu.

Tokom višemesečnog postupka odbačene su sve optužbe da bi na kraju sud sve okrivljene oslobodio i za silovanja i svi su oslobođeni krivice.