Na pitanje da prokomentariše to što iz Sarajeva postavljaju pitanje šta je značilo ogrtanje zastava u UN kada se glasalo za rezoluciju i navode da je taj potez sraman, predsednik kaže:

"Ja sam ponosan na srpsku trobojku. To su bili veoma teški, ali veoma časni dani pravdoljubive borbe protiv velikih sila. Nemci su to pokrenuli, Amerikanci, svi zajedno, upregli su se u specijalne štabove iz Beča, da svi glasaju protiv malene Srbije. Mi smo uspeli da obezbedimo više onih koji ih nisu podržali. Uspeli smo danonoćnim radom, gotovo da nisam spavao, radio sam 10 dana u Americi, ostalo u Srbiji, gotovo da nisam spavao da bismo obezbedili taj istorijski rezultat i veliku moralnu pobedu", ispričao je Vučić u Nacionalnom dnevniku.

"Nijednog sekunda nisam želeo da nipodaštavam žrtve, i dalje svakog 11. jula i bilo kog dana u godini spreman da se poklonim žrtvama bošnjačkim, kao i svim drugim. Nikada ne potcenjujući stradanje bošnjačkog naroda, pokazujući ogromno poštovanje i za taj narod i te ljude. Oni nisu želeli pruženu ruku i neke strane službe nisu želele pruženu ruku, nije im bilo dovoljno stavljanje cveta i pognuta glava. Onda su videli kada krenu u napad i pokušaju da linčuju srpskog predsednika, kako taj predsednik više neće da pogne glavu", naglasio je predsednik.

"Videćete kako mi i glavu i telo guraju kako bi me sakrili ispod pancirnih kišobrana, ja neću da pognem glavu. Ja u svojoj glavi nosim zastavu, kao što sam najdražu trobojku nosi u UN. Ona je ovde, ispred, sačuvana za istoriju. Baš tom trobojkom sam se ogrnuo i pokazao kako Srbija može da pobedi u UN po najtežim pitanjima. Mi smo uspeli da se suprostavimo. Nemojte da razmišljate koliko je hrabrosti bilo potrebno. Mi žrtve poštujemo, žao mi je što oni ne poštuju srpske, što ne razumeju bol srpskih majki, očeva... Ja mislim da je naša prednost u tome što umemo na veoma otvoren način da pokažemo poštovanje prema tuđim žrtvama, jednako koliko ih pokazujemo i prema svojim", zaključio je on.