Ratko Mladić bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. godine, a njegovo ime ostalo je vezano za neke od ključnih događaja tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Haško tužilaštvo podiglo je protiv njega optužnicu još u julu 1995. godine. Nakon višegodišnje potrage uhapšen je 26. maja 2011. u Lazarevu kod Zrenjanina, a samo pet dana kasnije izručen je Haškom tribunalu.

Pred sudom se prvi put pojavio u julu iste godine, dok je suđenje počelo 16. maja 2012.

Osuđen na doživotni zatvor

Prvostepena presuda izrečena mu je 22. novembra 2017. godine. Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zatvora nakon što je proglašen krivim po deset od 11 tačaka optužnice, između ostalog za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine.

Presuda je kasnije postala pravosnažna.

Mladić je tokom procesa odbacivao optužbe i nije skrivao izrazito negativan stav prema sudu pred kojim mu se sudilo.

Posebno upečatljivo bilo je njegovo obraćanje tokom žalbenog postupka 2020. godine.

„Živeću dok ima našeg plemena“

Tokom desetominutnog izlaganja na kraju rasprave po žalbama Mladić je optužnicu protiv sebe nazvao „čedom NATO pakta“.

„Živ sam i zdrav i živeću dok ima našeg plemena, a ova optužnica je pala u vodu“, rekao je tada Mladić.

Potom je izneo svoj stav i o samom tribunalu.

„Nemojte se vređati, ali ovaj tribunal, o kome imam negativno mišljenje, on je čedo zapadnih sila koje od perestrojke duvaju u isti balon“, govorio je Mladić.

Tužiteljki koja je zastupala žalbu zamerio je način na koji je govorila o njemu tokom postupka, tvrdeći da ga je dva dana zasipala „zmijskim, đavolskim rečima“.

„To nisam ja o čemu ste vi govorili“, odgovorio je.

„Čestito sam radio i u miru i u ratu“

Mladić je potom govorio o svojoj vojničkoj karijeri, insistirajući na tome da pred sudom ne pokušava da brani sebe kao pojedinca.

„Sada sam u poziciji da branim ne sebe, ja sebe ne branim. Ja sam čovek koji je ceo život profesionalni vojnik, čestito sam radio i u miru i u ratu u skladu sa zakonima moje države koju je razbio NATO pakt“, rekao je tada.

U nastavku izlaganja svoje postupke tokom rata predstavljao je kao odbranu srpskog stanovništva, dok je optužbe tužilaštva kategorički odbacivao.

Govorio i o Srebrenici

Poseban deo njegovog obraćanja odnosio se na Srebrenicu, koja je predstavljala jednu od ključnih tačaka procesa protiv njega.

Mladić je pred žalbenim većem govorio o istoriji tog grada, ali i o svom boravku u Srebrenici tokom jula 1995. godine.

„Ja sam bio u Srebrenici, za razliku od svih vas ovde, od 9. jula do 13. jula. Kamera me je pratila sve vreme kroz Srebrenicu“, tvrdio je.

Ispričao je i da je tokom boravka u gradu na njega navodno pucao pripadnik 28. lake divizije, ali da nije uzvratio vatru.

Prema njegovim rečima, kod sebe je imao „hekler“, ali nije dozvolio ni pripadnicima svog obezbeđenja da pucaju jer je čovek koji je otvorio vatru nosio prsluk UN.

Međunarodni sudovi su, međutim, utvrdili da je nakon pada Srebrenice u julu 1995. ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dečaka i zločin pravno kvalifikovali kao genocid.

„Rat nije započeo Ratko Mladić“

Mladić je do kraja svog obraćanja insistirao na tvrdnji da nije bio čovek koji je izazvao rat niti osmislio događaje koji su doveli do raspada Jugoslavije.

„Rat nije započeo Ratko Mladić, niti je napravio plan napada na Jugoslaviju“, rekao je.

Njegovo izlaganje je ubrzo potom prekinuto.

Ratko Mladić je sve do kraja sudskog procesa odbacivao odgovornost koja mu je pripisivana optužnicom. Žalbeno veće je 2021. godine, međutim, pravosnažno potvrdilo njegovu doživotnu kaznu.

Njegove reči iz haške sudnice ostale su među najpoznatijim javnim obraćanjima nekadašnjeg komandanta VRS – posebno poruka koju je izgovorio dok se borio protiv prvostepene presude:

„Živeću dok ima našeg plemena.“