Umiruća obojena revolucija u predizbornoj kampanji koja dolazi već dobija obrise pokušaja nasilnog otimanja vlasti. Današnja dešavanja u Užicu svedoče o tome da blokaderi ne nameravaju mirno da podnesu izborni poraz koji im sledi. Štaviše, pribegli su najgorim, nečovečnim metodama borbe protiv snaga reda i građana koji podržavaju politiku predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

 
Razumevajući da im je podrška na rekordno niskom nivou i da više nikoga ne zanimaju blokade i rušenje ustavnog poretka, maloletnu decu predškolskog uzrasta počeli su da guraju u prve redove, izlažući ih opasnosti da budu povređena u eventualnom sukobu sa policijom.

Metode koje smo od osamdesetih godina prošlog veka viđali na Kosovu i Metohiji od strane albanskih ekstremista danas su, prema oceni autora, primenjene u gradu na Đetinji. Kada je krenula albanska pobuna na Kosovu i Metohiji, počela je 1981. godine demonstracijama na Univerzitetu u Prištini. Jednako kao u centralnoj Srbiji u jesen 2024. godine, deo tzv. akademske elite krenuo je u obračun sa državom.

Budući slabiji, malobrojniji i bez konkretnog plana i programa, albanski ekstremisti su tokom sukoba sa tadašnjom milicijom optuživani da koriste civile, uključujući decu, u propagandne svrhe. Znajući da bi eventualne fotografije i video-zapisi bilo kakvog nasilja nad decom mogli da obiđu ceo svet i posluže propagandi, prisustvo dece u situacijama u kojima je moglo doći do intervencije snaga reda imalo je ogroman propagandni potencijal.

Slični propagandni obrasci korišćeni su i devedesetih godina, tokom ratova na prostoru bivše SFRJ, kada su slike civilnih žrtava postale jedno od najmoćnijih sredstava medijskog rata. Ipak, najteži primeri tiču se otvorenog oružanog sukoba u južnoj srpskoj pokrajini.

Blokaderi danas i opasna paralela sa slučajem Adema Jašarija
Slučaj Adema Jašarija i njegove porodice postao je jedna od ključnih tačaka u mobilizaciji kosovskih Albanaca i jačanju OVK.

 
Mnogobrojna porodica Jašari živela je u rodovskom tipu zajednice, u kojoj su bili Ademov brat Hamez, bratanci i brojna druga rodbina. Adem Jašari bio je jedan od istaknutih pripadnika OVK, organizacije koja je tokom devedesetih izvodila oružane napade na pripadnike srpske policije i druge mete.

Nakon što su snage MUP-a okružile kompleks porodice Jašari u Donjem Prekazu, usledio je višesatni oružani sukob u kojem su, pored naoružanih pripadnika grupe, stradali i članovi porodice, među njima žene i deca.

Upravo prisustvo velikog broja civila tokom oružanog obračuna ostalo je jedan od najkontroverznijih aspekata čitavog događaja i kasnije je snažno korišćeno u propagandnom ratu oko Kosova i Metohije.

Taj događaj postao je jedan od ključnih trenutaka za masovniju mobilizaciju OVK i širenje albanske pobune. Slike stradalih članova porodice Jašari obišle su svet i imale ogroman propagandni efekat.

Ono što danas gledamo u Užicu, naravno u potpuno drugačijim okolnostima i bez oružanog sukoba, otvara pitanje koje se ne sme ignorisati: zbog čega se maloletna deca dovode u prve redove političkih protesta i izlažu situacijama u kojima može doći do intervencije policije?

 
Ukoliko organizatori računaju da će eventualne fotografije ili snimci dece u blizini policijskog kordona imati snažan efekat u domaćim i stranim medijima, onda je reč o posebno opasnoj političkoj taktici.

Posebnu težinu svemu daje činjenica da je Aljbin Kurti otvoreno podržavao proteste u Srbiji i povlačio paralele sa ranijim protestima protiv vlasti u Beogradu.

Kurti podržao blokadere među prvima: Pozvao se upravo na proteste protiv Miloševića
Podrška protestima u Srbiji stizala je i iz regiona, a među onima koji su se javno oglašavali bio je i Aljbin Kurti.

On je još sredinom decembra 2024. godine komentarisao političke prilike u Srbiji, tvrdeći da Srbija nije demokratska država i govoreći o stanju ljudskih i manjinskih prava.

„Mi znamo iz istorijskog iskustva kako se ovo završava, ali izgleda da Beograd nije naučio ništa iz svoje prošlosti“, rekao je Kurti.

Potom se direktno osvrnuo i na studentske proteste:

„Znamo kako su se studentski protesti sa Miloševićem završili“, dodao je.

Poređenje aktuelnih protesta sa događajima koji su prethodili promeni vlasti 2000. godine može se tumačiti kao poruka da Kurti u protestima vidi mogućnost ozbiljne političke promene u Beogradu.

Kurti je svojevremeno bio zatvoren u Srbiji, a oslobođen je 2001. godine. Danas, kao jedan od ključnih političkih aktera u Prištini, otvoreno komentariše unutrašnja politička zbivanja u Srbiji.

Zbog toga se postavlja pitanje da li je slučajnost što političku podršku protestima pruža upravo Kurti, dok se istovremeno na protestima pojavljuju maloletna deca u neposrednoj blizini policijskih kordona.

 
Bez obzira na političko opredeljenje roditelja ili organizatora protesta, jedno bi moralo da bude iznad svake političke borbe: bezbednost dece.

Deca ne smeju da budu ni štit, ni politički argument, ni kadar namenjen televizijskim kamerama i društvenim mrežama. Ukoliko ih neko svesno dovodi na mesto na kojem očekuje sukob ili intervenciju policije, javnost ima puno pravo da pita zbog čega to čini i ko bi snosio odgovornost ukoliko dete bude povređeno.