Izbori koji će biti održani 25. oktobra ove godine sudbinski su iz mnogo razloga. S jedne strane je lista SNS-a, čiji je nosilac prof. dr Stojan Radenović, jedan od najuglednijih srpskih naučnika. Na njoj je i veliki broj studenata, umetnika, sportista i radnika.

Na drugoj, blokaderskoj strani nalaze se i nekadašnji stranački aktivisti i ljudi povezivani sa Demokratskom strankom, Pokretom slobodnih građana i Zeleno-levim frontom.

Pitanje koje se zato nameće jeste: ko bi glasao za listu na kojoj su predstavnici političkih struktura koje su već imale priliku da upravljaju Srbijom?

Dušan Lj. Milenković, istraživač javnog mnjenja, pre samo godinu dana tvrdio je da bi za blokadersku listu glasalo čak 54 odsto birača, a njegove sadašnje tvrdnje otvaraju pitanje koliko su tadašnje procene uopšte odgovarale stvarnom raspoloženju građana.

Sva relevantna istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je lista SNS-a u prednosti. Odnos blokadera prema istraživanjima u velikoj meri se promenio nakon što je Faktor plus izašao sa podacima prema kojima bi za SNS glasalo više od 47 odsto, a za blokadersku listu oko 31 odsto birača.

Razlika od 16 procentnih poena pokrenula je lavinu reakcija na društvenim mrežama i opozicionim medijima. Biračima se istovremeno nameće narativ da blokaderska lista sigurno pobeđuje na izborima, dok se unapred otvara pitanje šta će se dogoditi ukoliko zvanični rezultati pokažu drugačije stanje.

Dušan Lj. Milenković svoju ulogu u kreiranju takvog narativa iz ugla „struke“ stekao je prošle godine. On je tada, u okviru firme „Sprint insajt“, objavio istraživanje prema kojem blokaderi imaju apsolutnu većinu na izborima.

To navodno istraživanje postalo je svojevrsni Sveti gral za ceo blokaderski pokret i jedan od glavnih argumenata za tvrdnju da iza njega stoji većina građana Srbije.

Sve to vreme predsednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdio je da druga istraživanja pokazuju sasvim drugačiju sliku i da je vrhunac popularnosti blokaderskog pokreta odavno prošao. Prema tim procenama, rejting SNS-a se nakon proleća 2025. godine značajno popravio.

Međutim, upravo je Milenković sada otvorio pitanje koje direktno udara u ranije tvrdnje o ogromnoj prednosti blokaderske liste.

Gostujući na televiziji, govorio je o tome šta bi se dogodilo ukoliko veći broj izbornih lista, među kojima su i opozicione, ne pređe cenzus. U tom slučaju, upozorio je, najveću korist mogao bi da ima SNS.

Zašto baš SNS?

Stvar je jednostavna. D'Ontov sistem raspodele mandata ne „prebacuje“ direktno glasove lista koje nisu prešle cenzus pobedniku, ali činjenica da ti glasovi ne učestvuju u raspodeli mandata povećava relativni udeo stranaka koje su prešle izborni prag.

Ukoliko SNS osvoji najviše glasova među listama koje pređu cenzus, upravo bi ta lista mogla da izvuče i najveću korist iz velikog broja glasova datih listama koje ostanu ispod praga od tri odsto.

A upravo Milenkovićeva zabrinutost zbog takvog scenarija otvara ključno pitanje.

Ako su u prednosti, zašto se brinu?

Drugo pitanje koje se postavlja jeste zašto su Dušan Milenković i deo blokaderskog pokreta toliko zabrinuti zbog „rasutih“ glasova ukoliko zaista veruju da imaju ogromnu prednost u odnosu na SNS.

Ukoliko bi blokaderska lista zaista bila ubedljivo najjača, veliki broj lista ispod cenzusa mogao bi upravo njoj da ide naruku prilikom pretvaranja glasova u mandate.

Dobar primer predstavljaju izbori 2020. godine, kada su izborni prag prešle samo tri liste: „Aleksandar Vučić – Za našu decu“, koalicija oko SPS-a i tadašnji Srpski patriotski savez (SPAS) Aleksandra Šapića.

Lista okupljena oko SNS-a osvojila je tada više od 60 odsto glasova i na kraju dobila 188 od ukupno 250 poslaničkih mandata.

Pobednik je, dakle, zahvaljujući velikoj prednosti u glasovima i činjenici da značajan broj lista nije prešao izborni prag, dobio još ubedljiviju većinu u parlamentu.

Zato zabrinutost zbog „rasutih“ glasova sama po sebi otvara pitanje koliko oni koji javno govore o sigurnoj pobedi zaista veruju u procene koje predstavljaju svojim biračima.

Ako je prednost blokaderske liste zaista ogromna, onda bi matematika trebalo da radi upravo u njenu korist. Ako, međutim, postoji strah da će najveću korist od glasova lista ispod cenzusa imati SNS, onda se nameće sasvim logično pitanje – ko je zapravo prvi?

U tome se nalazi i najveća kontradikcija čitavog narativa.

Kreatori političkog haosa u Srbiji, ideolozi i „stručnjaci“ blokaderskog pokreta mesecima svojim pristalicama predstavljaju sliku prema kojoj je izborna pobeda praktično izvesna. Istovremeno se unapred problematizuju izborni rezultati i govori o scenarijima za „dan posle“.

Takva atmosfera može da podigne očekivanja birača do nivoa na kojem svaki rezultat drugačiji od unapred proglašene pobede može biti predstavljen kao dokaz izborne krađe.

Opasna igra sa očekivanjima birača

Srbija već ima iskustvo sa situacijama u kojima su sporovi oko izbornih rezultata završavali na ulicama.

Petog oktobra 2000. godine veliki broj pristalica DOS-a došao je u Beograd nakon spornih predsedničkih izbora u SR Jugoslaviji. Protesti su kulminirali upadom u Saveznu skupštinu, požarom i uništavanjem dela izbornog materijala.

Više od četvrt veka kasnije, političke okolnosti su potpuno drugačije, ali se ponovo gradi atmosfera u kojoj se unapred tvrdi da samo jedan izborni rezultat može biti legitiman.

Na krilima ranijih istraživanja Dušana Milenkovića i narativa koji se gradi već dugo, deo blokaderskog pokreta pokušava da svoje pristalice ubedi da je pobeda unapred zagarantovana.

Upravo tu leži najveća opasnost.

Jer kada mesecima uveravate ljude da imate ogromnu većinu, svaki drugačiji rezultat na izborima lako može da posluži kao povod za osporavanje izbornog procesa i podizanje političkih tenzija.

Posebno kada pojedini ideolozi blokaderskog pokreta, poput Jova Bakića, koriste zapaljivu retoriku o obračunu sa političkim protivnicima.

Zato pitanje više nije samo ko će pobediti 25. oktobra. Pitanje je i zašto oni koji tvrde da već imaju većinu toliko strahuju od izborne matematike. Ako su istraživanja na koja su se pozivali tačna, razloga za strah nema.

Ako nisu – onda je vreme da svojim biračima objasne zašto su ih toliko dugo uveravali da je pobeda već završena stvar.