Bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor iskoristila je boravak nemačkog kancelara Fridriha Merca u Zagrebu da uputi izuzetno oštru i javnu kritiku premijeru Andreju Plenkoviću, aludirajući na kontroverze vezane za fašistički pozdrav i način na koji se vlast prema njemu odnosi. Njena poruka bila je jasna – sve što se u Hrvatskoj proglašava „domoljubnim“ trebalo bi otvoreno objasniti i evropskim gostima, bez uvijanja i relativizacije.

U petak je u zagrebačkom hotelu Vestin održan skup na kojem je učestvovalo više od 20 lidera Evropske narodne stranke. Među zvanicama su bili nemački kancelar Fridrih Merc, poljski premijer Donald Tusk, italijanski ministar spoljnih poslova Antonio Tajani, kao i predstavnici Slovenije, Francuske i Španije. Skupu je prisustvovala i predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.

Hrvatski premijer Andrej Plenković tim povodom se oglasio na društvenim mrežama, gde je posebno istakao sastanak sa poljskim premijerom Donaldom Tuskom, naglašavajući bliske odnose Hrvatske i Poljske, saradnju u okviru Evropske unije i NATO-a, Inicijativu tri mora, kao i teme evropske bezbednosti i odbrane.

Međutim, Jadranka Kosor je upravo taj trenutak iskoristila da javno prozove domaćina skupa. Ona je aludirala na, kako je navela, institucionalno tolerisanje „dvostrukih konotacija“ fašističkog pozdrava i poručila da bi hrvatski premijer morao to jasno da objasni nemačkom kancelaru, ali i ostalim prisutnim liderima.

Kosor je ironično dodala da bi, ukoliko se već određene pesme i simboli proglašavaju patriotskim, njihov autor mogao lično da ih izvede pred visokim evropskim zvanicama – uz obavezan prevod, kako bi svi razumeli poruku.

– Sada kada je kancelar Merc u Zagrebu, domaćin bi trebalo da mu objasni kako je zapravo ozakonio „dvostruke konotacije“ fašističkog pozdrava i da mu onaj čiju pesmu brani kao patriotsku to i otpeva na prijemu. Uz prevod, naravno. I da poljski premijer Tusk to čuje – poručila je Kosor.

Njena izjava izazvala je snažne reakcije u političkoj javnosti i ponovo otvorila pitanje odnosa hrvatske vlasti prema istorijskim simbolima, ali i poruku koju takav odnos šalje partnerima iz Evropske unije.