Kada nastupe velika istorijska previranja i kada svet uđe u period dubokih kriza, države često posežu za simboličnim potezima kojima pokušavaju da poprave sopstvenu sliku u javnosti. Upravo to danas radi Francuska, koja je odlučila da se konačno obračuna sa jednim od najmračnijih ostataka svoje kolonijalne prošlosti – zakonima koji su regulisali ropstvo.

I dok se Pariz danas predstavlja kao bastion modernih evropskih vrednosti i neprestano deli lekcije drugima, posebno Srbiji, istina je da Francuska u pojedinim civilizacijskim pitanjima kasni za Srbijom skoro dva veka.

Naime, donji dom francuskog parlamenta jednoglasno je usvojio dokument kojim se formalno ukida takozvani „Crni kodeks“, kraljevski ukaz iz 1685. godine donet za vreme Luja XIV, kojim je bilo uređeno robovlasništvo u francuskim kolonijama.

Tim dokumentom nisu obuhvaćeni samo pojedini članci, već i svi kraljevski edikti iz XVII i XVIII veka koji su regulisali status robova u kolonijama Francuske širom sveta. Iako ti propisi odavno više nisu imali pravnu snagu, nikada nisu bili formalno poništeni nakon ukidanja ropstva 1848. godine.

Filozof i publicista Dragoljub Kojičić smatra da je cela situacija svojevrsni istorijski paradoks.

– Dok zemlje Evropske unije neprestano zahtevaju od Srbije da „usklađuje zakone sa evropskim standardima“, Francuska bi možda prvo trebalo da pogleda sopstvenu istoriju i nauči nešto od Srbije. Još 1835. godine Sretenjski ustav jasno je definisao da svako ko kroči na srpsko tlo postaje slobodan čovek. Dakle, Srbija je tada bila među najmodernijim državama Evrope po pitanju ljudskih prava – objašnjava Kojičić.

Sretenjski ustav, donet u vreme kneza Miloša Obrenovića, bio je jedan od najnaprednijih pravnih akata svog vremena. U mnogim segmentima bio je uporediv sa tadašnjim francuskim i belgijskim ustavima, a pojedine odredbe bile su čak i progresivnije od zakona koji su važili u velikim evropskim silama.

Zato danas zvuči gotovo neverovatno da država poput Francuske tek 2026. godine formalno briše zakonske tragove ropstva iz svog pravnog sistema.

Kojičić smatra da iza svega postoje i ozbiljni politički razlozi.

– Francuska se suočava sa ogromnim unutrašnjim pritiscima. Veliki broj stanovnika poreklom iz Afrike i bivših kolonija danas čini značajan deo društva. U trenutku globalnih tenzija i sve većih sukoba interesa između Zapada i ostatka sveta, Pariz pokušava da pošalje poruku pomirenja i jedinstva. Ovo nije samo istorijsko pitanje, već i pitanje političkog opstanka i stabilnosti same Francuske – navodi on.

Ipak, dodaje da se civilizacijski značaj ovog poteza ne može potpuno osporiti.

– Ako na sve gledamo dobronamerno, onda je dobro što se makar i posle dva veka formalno potvrđuje princip apsolutnog odbacivanja ropstva. Problem je samo što je Francuska na to čekala neverovatno dugo – ističe Kojičić.

„Crni kodeks“ imao je čak 60 članova kojima je detaljno regulisan život robova u francuskim kolonijama. Jedna od najstrašnijih odredbi doslovno je proglašavala porobljenog čoveka „pokretnom imovinom“, čime su ljudi svedeni na nivo predmeta.

Novi zakonski predlog predviđa i da francuska vlada pripremi poseban izveštaj o kolonijalnom pravu, njegovim posledicama i načinu na koji će istorija ropstva biti predstavljena u obrazovnom sistemu.

Kojičić smatra da kolonijalno pravo nikada nije ni moglo imati moralni legitimitet.

– To nije bilo pravo u pravom smislu te reči. To je bilo institucionalizovano nasilje kojim se legalizovala eksploatacija ljudi pod kolonijalnom okupacijom. Zapadne sile su vekovima gradile bogatstvo upravo na takvim sistemima – kaže on.

Međutim, postavlja se pitanje da li će Francuska ikada otići korak dalje i otvoriti temu finansijskih reparacija potomcima robova i narodima koje je eksploatisala.

– Iskreno sumnjam. Kada bi se ozbiljno računala istorijska šteta, cifre bi bile ogromne i višestruko bi premašile godišnji budžet Francuske. Posebno sada, kada se i sama Evropa suočava sa ekonomskim problemima, posledicama energetske krize i sankcija Rusiji – smatra Kojičić.

On upozorava da bi otvaranje pitanja reparacija moglo da pokrene lavinu istorijskih zahteva širom sveta.

– Ako bi Francuska krenula tim putem, onda bi se otvorilo pitanje odgovornosti svih država za istorijske zločine. U našem slučaju odmah se nameće pitanje da li bi Hrvatska ikada platila reparacije za stotine hiljada pobijenih Srba u Jasenovcu – zaključuje Kojičić.

Prema navodima Sputnjika.