U svetu vojne tehnologije i globalnog nadmetanja sve više pažnje privlače sistemi zasnovani na veštačkoj inteligenciji, satelitske mreže i borba za kontrolu ključnih resursa.

Dok se pažnja javnosti uglavnom zadržava na aktuelnim sukobima, pojedini ruski stručnjaci upozoravaju da se u pozadini razvijaju mnogo širi procesi koji bi mogli da odrede bezbednosnu sliku narednih decenija.

Među njima je i doktor tehničkih nauka Vladimir Evsejev, jedan od konstruktora hipersoničnog i visokopreciznog naoružanja i ispitivač kosmičke tehnike.

Prema njegovim rečima, Sjedinjene Države su usvojile strategiju takozvanog mozaik-ratovanja zasnovanu na veštačkoj inteligenciji koja planira vojne operacije, brzo bira optimalna rešenja i povezuje različite izvore podataka, uključujući satelite.

Evsejev tvrdi da su takvi sistemi korišćeni u operacijama protiv vlasti u Venecueli, kao i tokom raketno-bombarderskih udara na Iran, gde su, prema njegovim navodima, identifikovane lokacije državnog i vojnog rukovodstva.

Na pitanje da li je takva opasnost prepoznata u Rusiji, Evsejev odgovara da jeste i da se preduzimaju mere zaštite. Kao prvi zadatak navodi sprečavanje bilo kakvog daljinskog informacionog prodora u sisteme upravljanja, zbog čega je, kako kaže, formiran Nacionalni centar za upravljanje odbranom koji funkcioniše nezavisno od drugih informacionih mreža.

Dodaje da i ruski sistem upozorenja na raketni napad koristi automatizovanu obradu podataka uz elemente veštačke inteligencije.

Ipak, smatra da postoje dve značajne slabe tačke. Prva je odsustvo jedinstvenog sistema kosmičke vojne obaveštajne službe, a druga nedovoljno efikasna komunikacija na frontu koja omogućava koordinaciju različitih rodova vojske direktno na bojnom polju.

Govoreći o komunikacijama, Evsejev ističe da su različiti skriveni kanali veze veoma ograničeni, osim onih na operativnom i strateškom nivou komandovanja.

Prema njegovoj oceni, Rusija raspolaže sistemom GLONASS koji uspešno pokriva gotovo čitavu planetu i obezbeđuje navigacione podatke širom sveta, ali još nema jedinstvenu kosmičku obaveštajnu mrežu koja bi neprekidno služila interesima vojske.

Takav sistem, objašnjava, podrazumevao bi orbitalnu grupaciju letelica sposobnu da određene regione prati ne jednom dnevno, već na svakih pet minuta ili svakih pola sata, u zavisnosti od zadatka. Time bi bilo moguće kontinuirano pratiti promene na terenu, puteve dopremanja naoružanja ili koncentraciju trupa.

Evsejev naglašava da potrebni elementi već postoje. Rusija, prema njegovim rečima, raspolaže pojedinačnim satelitima koji obavljaju slične zadatke, ali nedostaje objedinjeni sistem sposoban za neprekidan rad danju i noću i brzo dostavljanje traženih podataka.

Podseća da je grupa stručnjaka kojoj je pripadao još u sovjetsko vreme razvijala takva rešenja za potrebe Ministarstva odbrane.

Po njegovoj proceni, stvaranje kompletne kosmičke obaveštajne mreže ne bi zahtevalo veći broj satelita od onog koji koristi GLONASS, čiju konstelaciju čine 24 satelita raspoređena u tri orbitalne ravni.

Smatra da bi uz postojeću infrastrukturu projekat mogao da bude realizovan za približno tri godine, ukoliko Ministarstvo odbrane pripremi tehničke zahteve, a država obezbedi finansiranje razvoja i serijske proizvodnje.

U tom kontekstu pominje i mogućnost stvaranja ruskog ekvivalenta sistema Starlink. Navodi da su naučna rešenja za takvu mrežu odavno razrađena, dok je, prema njegovom mišljenju, američka strana napravila grešku kada je prvobitno komercijalni projekat kasnije stavila u službu vojnih struktura.

Istovremeno podseća da je još u sovjetskom periodu razvijen automatizovani sistem upravljanja oružanim snagama, naročito strateškim raketnim jedinicama, koji je projektovan tako da bude zaštićen od spoljnog informacionog i obaveštajnog uticaja.

Kao važan korak u razvoju domaće satelitske infrastrukture navodi aktivnosti kompanije Biro 1440, koja je u martu ove godine lansirala prvih 16 satelita buduće niskoorbitalne mreže za širokopojasni prenos podataka širom sveta.

Planirano je povećanje konstelacije na 250 satelita do naredne godine, dok bi do 2035. godine trebalo da dostigne oko 900 letelica.

Govoreći o mogućem sukobu velikih sila u kosmosu, Evsejev tvrdi da Rusija raspolaže tehnologijama i tehničkim rešenjima za brzo uspostavljanje sistema protivsatelitske borbe.

Podseća da su mnoge od tih tehnologija razvijane još osamdesetih godina prošlog veka, tokom američkog programa „Ratovi zvezda“ iz ere predsednika Ronalda Regana.

Iako navodi da je kosmos formalno demilitarizovan međunarodnim sporazumima, dodaje da se danas u orbiti nalazi veliki broj letelica nepoznate namene i vlasništva.

Prema njegovoj proceni, niko ne može sa sigurnošću da tvrdi da pojedini aparati, koji trenutno deluju kao pasivni objekti, u određenom trenutku ne mogu biti pretvoreni u sredstva protivsatelitskog ratovanja.

Uprkos tome, Evsejev smatra da trenutno nema osnova za obaranje američkih satelita sistema Starlink. Po njegovom mišljenju, sukob u Ukrajini predstavlja samo jedan segment mnogo šire globalne borbe za resurse i kontrolu trgovačkih puteva.

Kao najveći dugoročni izazov vidi Arktik. Tvrdi da severni pravac nije dovoljno zaštićen i da interesovanje Donalda Trampa za Grenland ima za cilj raspoređivanje sistema za rano upozorenje na raketni napad, protivraketne odbrane i ofanzivnih raketnih sredstava koja bi mogla da pokriju čitavu rusku arktičku zonu.

On ukazuje i na aktivnosti zapadnih zemalja u regionu. Navodi da su Amerikanci i evropski saveznici u martu formirali bazu na plutajućoj santi leda sa koje upravljaju podmornicama i uvežbavaju operacije ispod ledenog pokrivača.

Kao krajnji cilj takvih aktivnosti vidi uspostavljanje kontrole nad resursima arktičkog šelfa i Severnim morskim putem, koji pojedini zapadni krugovi nazivaju Transarktičkim koridorom i zalažu se za njegov slobodan međunarodni režim plovidbe.

Prema novoj američkoj arktičkoj strategiji, navodi Evsejev, Severni morski put bi već 2030. godine mogao da doživi prvo leto bez leda. Do tada bi, prema njegovim rečima, za operacije u arktičkom regionu moglo da bude izdvojeno čak 250 višenamenskih aviona.

Posebno ističe preporuke analitičkog centra RAND, koji, kako tvrdi, pred američku vladu postavlja zadatak trajnog vojnog prisustva na Arktiku kroz raspoređivanje flote, avijacije, marinaca i obalske straže.

Rusija je, dodaje, već formirala poseban vojni arktički rejon i nastavlja raspoređivanje sopstvenih snaga. Međutim, upozorava da je reč o ogromnom logističkom izazovu zbog nedostatka putne infrastrukture na severu.

Na kraju zaključuje da odugovlačenje sa završetkom sukoba u Ukrajini ostavlja vreme NATO-u i zapadnim političarima da razvijaju nove planove protiv Rusije.

Zbog toga smatra da bi brže rešavanje ukrajinskog pitanja omogućilo koncentraciju resursa na, kako ocenjuje, znatno ozbiljnije izazove koji se oblikuju u drugim delovima sveta, pre svega na Arktiku.