Na ruskom arktičkom severu ponovo se prati svaki neuobičajen let aviona, kretanje specijalnih brodova i aktivnost oko poligona na Novoj Zemlji. Razlog je oružje koje je godinama izazivalo gotovo opsesivnu pažnju zapadnih vojnih analitičara, krstareća raketa 9M730 Burevestnik sa nuklearnim pogonom.

Ovoga puta pažnju zapadno-ukrajinskih službi su privukla dva specijalizovana aviona Il-976 SKIP, čije pojavljivanje zapadni posmatrači povezuju sa mogućim pripremama za novi raketni test. Takve letelice koriste se za prikupljanje telemetrijskih podataka i praćenje složenih ispitivanja, pa njihovo prebacivanje u arktički region nije prošlo nezapaženo.

Slične priče pojavljivale su se i ranije. Zapadne publikacije godinama pokušavaju da rekonstruišu ruska ispitivanja na osnovu satelitskih snimaka, letova specijalne avijacije, obaveštenja za vazdušni i pomorski saobraćaj i kretanja brodova. Ponekad procena ostane samo procena. Tokom 2025. godine, međutim, višenedeljno praćenje takvih aktivnosti završilo se stvarnim ruskim testom koji je Moskva kasnije javno potvrdila.

Zbog toga se sada i nekoliko aviona na Novoj Zemlji posmatra mnogo pažljivije nego ranije.

Dva Il-976 SKIP ponovo podigla uzbunu

Informaciju da Rusija verovatno priprema novo ispitivanje Burevestnika izneo je Thord Are Iverse, norveški analitičar izrazito blisko povezan sa zapadnim bezbednosnim krugovima, a objavile su brojne publikacija ove interesne grupe.

Prema njihovim navodima, dva aviona Il-976 SKIP stigla su na Novu Zemlju, zajedno sa drugim vazduhoplovnim i pomorskim sredstvima koja su ranije povezivana sa ispitivanjima Burevestnika.

Il-976 SKIP nije običan transportni avion. Reč je o specijalizovanoj platformi namenjenoj praćenju ispitivanja raketnih i vazduhoplovnih sistema, prijemu telemetrijskih podataka i nadzoru leta eksperimentalnih sredstava.

Analitičar Tor Are Iversen ocenio je da koncentracija ovakve opreme može ukazivati na pripremu stvarnog lansiranja.

Rusija za sada nije objavila da priprema novi test.

Takva tišina nije neuobičajena. Moskva uglavnom ne objavljuje unapred detaljan raspored ispitivanja strateških sistema, pa zapadni analitičari pokušavaju da sklope sliku iz posrednih pokazatelja.

Problem je što ista metodologija lako proizvodi i pogrešne uzbune. Specijalni avion, brod ili zatvaranje dela vazdušnog prostora sami po sebi ne dokazuju da će Burevestnik biti lansiran.

Prošle godine ista priča završila se letom od 14.000 kilometara

Najnoviji izveštaji imaju dodatnu težinu zbog onoga što se dogodilo 2025. godine.

Podsetimo, još tokom avgusta te godine pisali smo o zapadnim procenama da Rusija priprema novo ispitivanje Burevestnika. Tada su se takođe pratili avioni, brodovi i aktivnosti oko arktičkog poligona.

Dva meseca kasnije Moskva je objavila da je 21. oktobra izvedeno veliko ispitivanje.

Prema zvaničnim ruskim podacima, Burevestnik je tokom tog leta prešao oko 14.000 kilometara i proveo približno 15 sati u vazduhu. General Valerij Gerasimov tada je naglasio da ni taj domet nije predstavljao krajnju granicu rakete.

Burevestnik se od klasičnih krstarećih raketa razlikuje upravo po pogonu. Umesto količine konvencionalnog goriva koja određuje maksimalni domet, ruski sistem koristi mali nuklearni reaktor, pa je njegov praktični radijus dejstva višestruko veći i u ruskim opisima se tretira kao gotovo neograničen.

Raketa je tokom ranijeg testa letela na malim visinama, menjala putanju i demonstrirala sposobnost da do cilja dolazi pravcem koji protivnik možda ne očekuje.

Zapad ga naziva “letećim Černobiljem”

Sama ideja nuklearnog reaktora u krstarećoj raketi godinama izaziva veoma snažne reakcije na Zapadu.

Burevestnik je u zapadnim medijima dobio nadimke poput “letećeg Černobilja”, “rakete Sudnjeg dana” i “superoružja”, pri čemu se istovremeno raspravlja o njegovoj praktičnoj vrednosti, bezbednosti pogona i ulozi u ruskom nuklearnom odvraćanju.

Ruska logika iza sistema je drugačija.

Burevestnik nije zamišljen kao zamena za klasične interkontinentalne balističke rakete. Njegova vrednost počiva na mogućnosti da dugo ostane u vazduhu, zaobiđe poznate zone protivraketne odbrane i priđe cilju iz pravca za koji klasični sistemi ranog upozorenja nisu prvenstveno projektovani.

Zapadni vojni komentatori priznaju i još jednu neugodnu činjenicu: Pentagon trenutno nema operativno oružje iste klase.

Sjedinjene Države poseduju ogromnu nuklearnu trijadu, veliki broj balističkih i krstarećih raketa i nuklearne podmornice, ali ne i krstareću raketu sa nuklearnim pogonom i praktično globalnim radijusom leta.

Tramp je prošli put odgovorio podmornicama

Rusko testiranje iz oktobra 2025. izazvalo je i direktnu reakciju Donalda Trampa.

Američki predsednik tada nije pokušao da odgovori istom tehnologijom, već je ukazao na američke strateške podmornice.

“Imamo nuklearnu podmornicu, najbolju na svetu, tik uz njihovu obalu. Dakle, ne mora ništa da leti 14.000 kilometara. Ne igraju se oni sa nama, a ni mi sa njima”, rekao je Tramp nakon ruske objave.

Razmena poruka nije tada bila ograničena samo na tehničke karakteristike oružja. Test se dogodio u trenutku razgovora Moskve i Vašingtona o Ukrajini, mogućim američkim isporukama raketa Tomahawk Kijevu i pokušajima da se pronađe politički okvir za završetak rata.

Sada se ponovo pojavljuje slična interpretacija.

Zapadni posmatrači smatraju da eventualni novi test Burevestnika ne bi imao samo tehničku namenu, već bi predstavljao poruku Vašingtonu u trenutku kada vojni i politički pritisak oko Ukrajine ostaje visok. Prema toj proceni, demonstracija oružja ove kategorije služi i kao podsetnik da se rusko-američki odnosi ne završavaju na ukrajinskom frontu.

Habarovsk izlazi na more, a sa njim i Posejdon

Još jedan događaj dodatno je podgrejao takva tumačenja.

Pre nekoliko dana pojavila se informacija da je podmornica Habarovsk izašla na more. Reč je o specijalizovanom ruskom plovilu koje se povezuje sa podvodnim nuklearnim sistemom Posejdon.

Zapadni mediji Posejdon već godinama nazivaju “torpedom Sudnjeg dana”, iako se po konstrukciji i načinu rada radi o velikom autonomnom podvodnom vozilu sa nuklearnim pogonom i mogućnošću nošenja nuklearne bojeve glave.

Burevestnik i Posejdon pripadaju istoj široj ruskoj ideji strateškog odgovora: razviti sredstva koja ne zavise od klasičnih putanja balističkih raketa i koja bi mogla da prežive pokušaj uništavanja tradicionalne nuklearne trijade.

Burevestnik i Posejdon u toj računici nisu oružja za svakodnevni rat niti sistemi kojima se osvaja teritorija. Njihova svrha pojavljuje se na sasvim drugom nivou eskalacije, kao dodatni mehanizam garantovane nuklearne odmazde ukoliko klasične strateške snage budu ugrožene.

Dva Il-976 na Novoj Zemlji trenutno nikako ne dokazuju da će novo lansiranje zaista uslediti. Poslednji put, međutim, slične aktivnosti završile su Burevestnikom koji je ostao u vazduhu 15 sati i prešao oko 14.000 kilometara. To je razlog zbog kojeg se ovog avgusta svaki specijalni ruski avion koji leti prema arktičkom poligonu ponovo pažljivo prati.