Posebnu težinu dobile su britanske rakete Storm Shadow i njihove francuske verzije SCALP, jer omogućavaju napade na ciljeve daleko iza linije fronta.

Ruska reakcija nakon jednog takvog udara na područje Donjecka otvorila je pitanje koje prevazilazi dosadašnje granice sukoba: da li bi eventualna odmazda mogla da pogodi britanske interese izvan Ukrajine.

Marija Zaharova je u reakciji govorila o mogućnosti napada na britanske ciljeve u Ukrajini, ali je dodala formulaciju koja je privukla posebnu pažnju – „i izvan“ nje.

Džon Miršajmer ocenio je da upravo te dve reči predstavljaju ozbiljno upozorenje Londonu.

Njihovo značenje nije precizirano. Međutim, moguće tumačenje obuhvata britanske vojne ili druge objekte van ukrajinske teritorije, britanski brod na moru ili, u najtežem scenariju, cilj povezan sa Britanijom na njenoj sopstvenoj teritoriji.

To nije isto što i tvrdnja da je Moskva već donela odluku o takvom napadu.

Suština poruke jeste drugačija: ako se oružje koje Britanija isporučuje koristi za napade koje Rusija smatra direktnim udarima na svoju teritoriju ili svoje ključne interese, London ne bi trebalo automatski da računa da će sve posledice ostati ograničene na Ukrajinu.

Takva promena bila bi ozbiljna eskalacija.

Do sada su zapadne države pokušavale da održe razliku između učešća u ratu i podrške Ukrajini. Isporuka oružja, obaveštajnih podataka, obuka i finansijska pomoć predstavljani su kao podrška Kijevu, a ne kao direktan rat NATO-a protiv Rusije.

Što oružje postaje sofisticiranije i što se koristi dublje na teritoriji koju Moskva smatra svojom, ta granica postaje nejasnija.

Krstareće rakete kao Storm Shadow nisu obična artiljerijska municija kratkog dometa. Njihova efikasna upotreba podrazumeva složeno planiranje, izbor ciljeva, navigacione podatke i tehničku podršku. Upravo zbog toga ruska strana sve češće tvrdi da napade takvim sistemima nije moguće potpuno odvojiti od država koje ih proizvode i isporučuju.

U razgovoru sa Glenom Dizenom posebno je izdvojena Britanija kao trenutno najosetljivija tačka eskalacije.

Razlog nije samo vrsta raketa.

Problem nastaje zato što se istovremeno podiže politički prag prihvatljivih udara na Rusiju. U zapadnim debatama sve otvorenije se govori o napadima duboko na rusku teritoriju, dok Moskva pokušava da pokaže da takva strategija neće ostati bez odgovora.

Ako nijedna strana ne želi da odstupi, pojavljuje se klasična eskalaciona spirala.

Britanija može da nastavi isporuke u uverenju da Rusija neće rizikovati direktan sukob sa NATO-om. Moskva, sa druge strane, može zaključiti da mora da odgovori dovoljno snažno kako bi dokazala da njena upozorenja nisu prazna.

Tada pitanje postaje gde bi se odgovor dogodio.

Napad na britanski cilj unutar Ukrajine ne bi dramatično promenio prirodu rata. Ruske snage već gađaju ukrajinsku vojnu infrastrukturu i objekte povezane sa zapadnim naoružanjem.

Udari van Ukrajine predstavljali bi sasvim drugačiji nivo.

Posebno opasan bio bi napad na cilj koji pripada državi NATO-a, jer bi otvorio političku i vojnu debatu o obavezi odgovora saveza. Čak i kada takav incident ne bi automatski izazvao veliki rat, pritisak za kontraudar bio bi ogroman.

Tu nastaje paradoks odvraćanja.

Britanija može računati da članstvo u NATO-u sprečava Rusiju da direktno odgovori. Moskva može zaključiti da upravo takva pretpostavka omogućava Londonu da neprekidno povećava nivo svog angažovanja.

Ako Rusija proceni da joj se odvraćanje urušava, mogla bi pokušati da ga ponovo uspostavi demonstracijom spremnosti na ozbiljniju odmazdu.

Miršajmer zato ne tvrdi da je direktan ruski udar na Britaniju neizbežan. Naprotiv, ukazuje da mnogo toga u sadašnjoj situaciji ostaje nejasno.

Ali upravo kombinaciju britanskih raketa, njihovog korišćenja protiv ciljeva koje Moskva smatra posebno osetljivim i ruskog upozorenja o mogućem odgovoru „izvan Ukrajine“ vidi kao scenario kojem treba posvetiti mnogo veću pažnju.

Najveća opasnost nije samo u jednoj raketi ili jednom napadu.

Opasnost je trenutak u kojem obe strane poveruju da više ne mogu da sačuvaju odvraćanje bez prelaska još jedne granice.