Vojne aktivnosti na krajnjem severu sve se teže mogu posmatrati odvojeno od šireg sukobljavanja Rusije i NATO-a.

Ono što bi pre nekoliko godina možda prošlo kao još jedna vojna vežba danas se odvija u trenutku kada obe strane ubrzano jačaju svoje sposobnosti u regionu koji ima ogroman vojni, energetski i geopolitički značaj.

Sjedinjene Države dogovorile su sa Danskom i Grenlandom širenje svog vojnog prisustva na Grenlandu. Sporazum predviđa nove odbrambene zone u Narsarsuaqu i Mestersvigu, uz dalje unapređenje baze Pitufik. Reuters je prethodno objavio da će jedna od lokacija praktično oživeti američko vojno prisustvo iz vremena Hladnog rata.

Gotovo istovremeno, prema materijalu koji prenosi Cargrad, grupa brodova ruske Severne flote izvela je vežbe sa taktičkom grupom na ostrvu Koteljni, delu Novosibirskih ostrva.

Tokom manevara uvežbavana je odbrana ostrva u arktičkoj zoni.

„Danas je sve drugačije“

Ruski politikolog i stručnjak za SAD Dmitrij Drobnicki ocenio je da je u sadašnjim međunarodnim okolnostima veoma teško takve aktivnosti posmatrati samo kao rutinsku vojnu obuku.

Pre pet ili sedam godina, navodi on, ovakve vežbe prvenstveno bi pokazivale sposobnost ruske flote da deluje u izuzetno teškim klimatskim uslovima.

Danas se, međutim, sve posmatra kroz mnogo širi sukob interesa Rusije i NATO-a.

NATO istovremeno otvoreno pojačava odvraćanje i odbranu na severnom i baltičkom pravcu. Na nedavnom sastanku vojnog vrha Alijanse u Kopenhagenu, NATO je naglasio važnost prostora između Baltika, severnog Atlantika i krajnjeg severa i najavio dalje jačanje sposobnosti za odbranu članica.

Ruski manevri kao upozorenje?

Drobnicki smatra da manevri Severne flote mogu istovremeno da budu i politička poruka Zapadu – da se odnosi sa Moskvom dodatno ne zaoštravaju i da se ne prelaze ruske „crvene linije“.

Prema njegovoj interpretaciji, granica između obične vojne vežbe i demonstracije sile postaje sve tanja.

NATO, sa druge strane, ruske aktivnosti i incidente poslednjih meseci predstavlja kao razlog za dalje jačanje odbrane i zaštitu kritične infrastrukture. Generalni sekretar Alijanse Mark Rute rekao je ovog meseca da NATO već raspoređuje snage u Baltičkom moru i pojačava operacije protiv ruske „flote iz senke“.

Arktik postaje sve važniji

Rusko vojno prisustvo na krajnjem severu nije nastalo preko noći.

Moskva godinama razvija arktičku infrastrukturu, kako komercijalnu tako i vojnu. Zbog toga deo sadašnjih aktivnosti predstavlja nastavak strategije koja je pokrenuta mnogo pre aktuelnog zaoštravanja odnosa sa Zapadom.

Ali okolnosti su se promenile.

SAD sada značajno proširuju svoje prisustvo na Grenlandu, a sporazum koji su potpisali Vašington, Danska i Grenland eksplicitno smešta bezbednost ostrva u širi NATO okvir.

Uz to, zapadne službe i NATO poslednjih meseci upozoravaju i na rizike za podmorsku infrastrukturu u Arktiku. Reuters je 10. septembra izvestio o tvrdnjama zapadnih zvaničnika da su savezničke snage ranije ove godine sprečile rusku operaciju u blizini podmorskih kablova kod Svalbarda. Moskva takve optužbe odbacuje ili ih ne potvrđuje.

Da li se otvara novi front?

Drobnicki upozorava da se ne može isključiti mogućnost da logika sukobljavanja koja je već zahvatila druge delove sveta počne još snažnije da se prenosi i na Arktik.

Njegova procena jeste da bi sever mogao veoma brzo da postane još jedno mesto direktnog nadmetanja Rusije i Zapada.

To ne znači da je vojni sukob na Arktiku neposredan ili neizbežan.

Ali kombinacija ruskih ratnih brodova, širenja američkih baza, jačanja NATO aktivnosti i rastućeg značaja severnih pomorskih ruta pokazuje da prostor koji je decenijama delovao daleko od glavnih kriznih tačaka više nije po strani.

I upravo zato potezi koji su nekada izgledali rutinski sada izazivaju potpuno drugačija pitanja.

Izvor: Webtribune / Cargrad / Reuters / NATO