Sastanak Putina, Trampa i Sija na samitu Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (APEC) u kineskom Šenženu otvorio je mogućnost uspostavljanja novog diplomatskog formata u kojem bi tri velike svetske sile redovno razgovarale o pitanjima međunarodne bezbednosti.
Prema analizi portala Webtribune, značaj tog susreta ne ogleda se samo u eventualnim sporazumima, već u mogućnosti da Moskva, Vašington i Peking uspostave mehanizam za rešavanje međusobnih sporova pre nego što oni prerastu u ozbiljne krize.
Ipak, na putu takvog razvoja događaja postoji prepreka koja bi mogla da poništi rezultate čak i uspešnih pregovora.
Svet je već jednom bio na ivici nuklearne katastrofe
U analizi se podseća na Kubansku raketnu krizu iz 1962. godine, kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez bili na ivici nuklearnog sukoba.
Tadašnji američki predsednik Džon Kenedi i sovjetski lider Nikita Hruščov uspeli su da pronađu kompromis, iako su dve države imale potpuno suprotstavljene interese.
Dogovor je podrazumevao povlačenje sovjetskih raketa sa Kube, uz tajni sporazum o uklanjanju američkih raketa iz Turske.
Taj primer pokazuje da odluke političkih lidera mogu da spreče katastrofu čak i kada se osnovni odnosi snaga između država ne promene.
Slična mogućnost danas se razmatra u odnosima Rusije, Amerike i Kine.
Tramp bi mogao da prihvati ono što njegovi prethodnici nisu
Prema analizi, Donald Tramp mogao bi da pristane na određene sporazume sa Moskvom i Pekingom koje prethodne američke administracije ne bi prihvatile.
Istovremeno, Putin bi mogao da razmotri kompromise koje su ruske diplomate ranije odbacivale, dok bi Si Đinping mogao da izabere stabilizaciju odnosa sa Vašingtonom umesto daljeg zaoštravanja.
Međutim, to ne znači da bi tri države prestale da budu suparnici.
Kina ne namerava da odustane od svojih globalnih ambicija, Sjedinjene Države žele da zadrže vodeći međunarodni položaj, dok Rusija insistira na sopstvenim bezbednosnim interesima.
Zbog toga se kao mogući rezultat sastanka ne izdvaja trajni savez, već uspostavljanje redovnih razgovora koji bi omogućili kontrolisanje međusobnih sukoba.
Najveća opasnost dolazi iz američke unutrašnje politike
Ključni problem, prema analizi, mogao bi da nastane nakon promene vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dok Putin i Si raspolažu mogućnošću dugoročnog sprovođenja svojih spoljnopolitičkih strategija, američka politika u velikoj meri zavisi od odnosa republikanaca i demokrata.
Sporazum koji bi Tramp predstavio kao veliki diplomatski uspeh njegov eventualni naslednik mogao bi da protumači kao neprihvatljiv ustupak Rusiji i Kini.
U takvim okolnostima nova administracija mogla bi da odustane od pregovaračkog formata koji je pokrenuo prethodni predsednik.
To bi značilo da bi sporazumi postignuti tokom Trampovog mandata mogli da izgube političku podršku u Vašingtonu.
Jedna promena u Beloj kući mogla bi da poništi godine pregovora
Duboka politička polarizacija u Americi predstavlja, prema ovoj analizi, jednu od najvećih prepreka dugoročnoj saradnji tri sile.
Međunarodni sporazumi sve češće postaju predmet unutrašnjih partijskih sukoba, dok se kompromisi sa geopolitičkim protivnicima mogu koristiti za međusobne optužbe o ugrožavanju nacionalnih interesa.
Takva situacija otežava održavanje stabilnog diplomatskog kursa kroz više predsedničkih mandata.
Ipak, promena vlasti ne mora automatski da dovede do napuštanja sporazuma. Sjedinjene Države su i ranije održavale kontinuitet spoljne politike uprkos promenama administracija.
Da li će novi svetski poredak preživeti Trampa?
Prema zaključku analize, pravi pokazatelj uspeha susreta u Šenženu neće biti broj potpisanih dokumenata niti svečane izjave lidera.
Mnogo važnije biće da li će nakon prvog sastanka uslediti novi razgovori i hoće li takav format opstati i posle promene američke administracije.
Ako Moskva, Vašington i Peking uspeju da povremene kontakte pretvore u trajan sistem komunikacije, to bi moglo značajno da utiče na rešavanje budućih međunarodnih kriza.
Međutim, ukoliko unutrašnji politički sukobi u Americi dovedu do napuštanja takve politike, diplomatski napredak mogao bi da bude doveden u pitanje.
Izvor: Webtribune
Komentari (0)