Tatjana Šlosberg, srednje dete Karoline Kenedi i Edvina Šlosberga, preminula je u utorak, 30. decembra, u 35. godini života. Vest o njenoj smrti saopštena je putem zvaničnih naloga Fondacije JFK biblioteke, u ime cele porodice, koja se od Tatjane oprostila dirljivim rečima.

„Naša prelepa Tatjana jutros je preminula. Zauvek će ostati u našim srcima“, navedeno je u objavi koja je potresla javnost i još jednom podsetila na dugu istoriju tragedija koje prate porodicu Kenedi.

BORBA SA TEŠKOM BOLEŠĆU

Tatjana Šlosberg je u ličnom eseju objavljenom u časopisu The New Yorker u novembru 2025. godine prvi put javno govorila o teškoj dijagnozi – akutnoj mijeloidnoj leukemiji. Bolest joj je otkrivena dok je bila hospitalizovana nakon što je na svet donela svoje drugo dete, ćerku.

Sa suprugom Džordžom Moranom, sa kojim se venčala 2017. godine, Tatjana je već imala i sina.

Opisujući trenutak kada je saznala dijagnozu, pisala je da nije mogla da poveruje da lekari govore o njoj.

„Nisam mogla da shvatim da se to odnosi na mene“, zapisala je, objašnjavajući da je bolest zahtevala agresivne terapije, uključujući hemoterapiju i transplantaciju koštane srži.

Dan pre dijagnoze, kako je navela, preplivala je više od kilometra u bazenu, i to u devetom mesecu trudnoće.

„Nisam bila bolesna. Nisam se osećala bolesno. Zapravo, bila sam jedna od najzdravijih osoba koje sam poznavala“, napisala je.

SNAGA PORODICE I SESTRINSKA ŽRTVA

U eseju je posebno istakla ogromnu podršku koju je dobijala od roditelja, starije sestre Rouz i mlađeg brata Džeka tokom višemesečnog lečenja. Njena sestra Rouz bila je i odgovarajući donor matičnih ćelija i donirala ih je za Tatjaninu prvu transplantaciju.

„Moj brat je bio polupodudaran, ali je svakog lekara pitao da li je možda i to dovoljno dobro, za svaki slučaj“, napisala je Tatjana.

Opisivala je porodicu kao štit koji ju je okruživao u najtežim trenucima.

„Bez oklevanja su mi držali ruku dok sam patila, trudeći se da ne pokažu sopstvenu bol i tugu, kako bi mene zaštitili. To je bio ogroman dar, iako njihovu bol osećam svakog dana“, zapisala je.

NASLEĐE TRAGEDIJA U PORODICI KENEDI

Tatjanina majka Karolina imala je samo pet godina kada je njen otac, američki predsednik Džon F. Kenedi, ubijen u atentatu u Teksasu. Više od tri decenije kasnije, porodicu je pogodila još jedna tragedija – pogibija njenog jedinog brata, Džona F. Kenedija Mlađeg, u avionskoj nesreći.

Tatjana je u eseju otvoreno pisala o osećaju krivice što je porodicu pogodila još jedna nesreća.

„Celog života sam se trudila da budem dobra – dobra učenica, dobra sestra, dobra ćerka – i da zaštitim majku, da je nikada ne povredim. A sada sam njenom životu i životu naše porodice dodala novu tragediju, i ne postoji ništa što mogu da učinim da to zaustavim“, napisala je.

LJUBAV PREMA DECI I STRAH OD ZABORAVA

U poslednjim mesecima života Tatjana je pokušavala da se fokusira na ono što joj je bilo najvažnije – porodicu, supruga i decu.

Opisivala je kako bi njen suprug Džordž odlazio kući da uspava decu, a zatim se vraćao u bolnicu da joj donese večeru.

„Znam da se ne može svako udati za lekara, ali ako možete – to je sjajna ideja“, napisala je.

Govoreći o njemu, dodala je:

„On je savršen. Osećam se prevareno i beskrajno tužno što ne mogu da nastavim ovaj divan život sa ovim dobrim, duhovitim, zgodnim genijem kojeg sam uspela da pronađem.“

Kada joj je lekar rekao da joj je možda ostalo još godinu dana života, prva misao bila joj je vezana za decu – da je se možda neće sećati.

„Moj sin će možda imati nekoliko uspomena, ali će ih verovatno pomešati sa fotografijama i pričama. A ne znam ni ko sam ja u njegovim očima – ja, bolesna majka“, zapisala je.

Esej je završila razmišljanjima o sećanju, prolaznosti i pokušaju da zadrži sadašnji trenutak.

„Ponekad se zavaravam da ću ovo pamtiti zauvek. Naravno da neću. Ali dok ne znam šta je smrt i šta dolazi posle nje, nastaviću da se pretvaram. Nastaviću da pokušavam da se sećam.“