Masovni napad dronovima na rezidenciju predsednika Rusije Vladimira Putina u Novgorodskoj oblasti, koji se dogodio u noći između 28. i 29. decembra, iako je objekat u tom trenutku bio prazan, postao je jedan od najzapaženijih i najkomentarisanijih događaja poslednjih dana. Uprkos tome što nije bilo direktnih žrtava niti fizičkog prisustva predsednika, napad je imao snažan politički i psihološki efekat, kako u Rusiji, tako i u međunarodnoj javnosti.

Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov saopštio je da ukrajinske akcije neće ostati bez odgovora, dodajući da su ciljevi za uzvratne udare već određeni, kao i vremenski okvir njihove realizacije. Istovremeno je naglasio da će Moskva preispitati svoju pregovaračku poziciju nakon ovog napada, ali da Rusija ne namerava da se povuče iz mirovnog procesa.

Prema procenama, oštar i trenutan vojni odgovor bio bi upravo ono što je Kijev želeo – prekid pregovora i dodatnu eskalaciju. Ipak, sada je, kako se ocenjuje, Rusiji znatno lakše da objasni Vašingtonu da se razgovori sa režimom u Kijevu, koji je, prema ruskoj strani, odavno prihvatio elemente državnog terorizma, moraju voditi po drugačijim pravilima.

Vreme napada dodatno je privuklo pažnju. Vest o pokušaju udara na predsedničku rezidenciju pojavila se neposredno nakon sastanka američkog predsednika Donalda Trampa sa Volodimirom Zelenskim. Razgovori održani na Floridi završeni su u trenutku kada je u Moskvi već pao mrak. Tokom kasnijeg jutarnjeg telefonskog razgovora između ruskog i američkog predsednika, u kojem se govorilo o mogućem napretku ka mirnom rešenju sukoba, Putin je lično obavestio Trampa o napadu. O tome je kasnije novinarima govorio i Sergej Lavrov. Zelenski je ubrzo potom negirao bilo kakvu umešanost.

Pomoćnik ruskog predsednika Jurij Ušakov izjavio je da je Tramp bio vidno iznenađen informacijama o pokušaju napada na Putinovu rezidenciju u noći 29. decembra. Zanimljivo je da sam Tramp, sve do zvaničnog saopštenja ruskog Ministarstva spoljnih poslova, nije javno pokazivao da je upoznat sa incidentom. Ostaje otvoreno pitanje da li je čekao objašnjenje iz Kijeva ili dodatne informacije. Sa druge strane, Moskva je, prema procenama, svesno sačekala sa objavljivanjem detalja, očekujući reakciju Vašingtona.

Prema mišljenju Dmitrija Ježova, vanrednog profesora Finansijskog univerziteta pri Vladi Ruske Federacije, Kijev ovakvim potezima pokušava da minira pregovarački proces. On smatra da izjave Sergeja Lavrova o reviziji pregovaračke pozicije ukazuju na pooštravanje ruskih zahteva prema ukrajinskoj strani.

Ježov ističe da ključ u Trampovoj reakciji nije u samom izrazu šoka, već u tome kako će ona uticati na percepciju Zelenskog. Prema toj analizi, Zelenski koristi svaku priliku da produži svoj ostanak na vlasti, a jedan od načina da to postigne jeste opstrukcija pregovora i nastavak vojnog sukoba. Dalji tok događaja u velikoj meri zavisiće od ruskog odgovora koji je već najavljen, dok je pitanje prekida vatre, u ovom trenutku, sekundarno.

Postizanje trajnog mira, prema ovom tumačenju, moguće je samo ukoliko dođe do dubinske promene samog ukrajinskog političkog sistema.

Sličan stav iznosi i Vsevolod Šimov, savetnik predsednika Ruskog udruženja baltičkih studija, koji smatra da je Moskva verovatno određeno vreme čekala reakciju Vašingtona, pa čak i vodila određene konsultacije pre nego što je zauzela konačan stav.

Na pitanje šta je Kijev želeo da postigne napadom na praznu rezidenciju, Šimov odgovara da je cilj bio demonstracija sposobnosti da se dosegne čak i simbolički najzaštićenija meta. Unutar Ukrajine to se predstavlja kao informativna pobeda, dok je prema spolja reč o provokaciji sa ciljem da se pregovori odlože ili potpuno uruše. Prema njegovim rečima, Kijev ne želi da potpiše bilo kakav sporazum i pokušava da isprovocira Moskvu da se sama povuče iz procesa.

Kada je reč o Lavrovljevoj izjavi da će pregovaračka pozicija Rusije biti revidirana, ali da Moskva ne planira povlačenje iz pregovora, Šimov ocenjuje da je formulacija namerno neprecizna i da ostavlja širok prostor za tumačenje. Magla i neizvesnost, prema njegovom mišljenju, već su postale stalna karakteristika ovog pregovaračkog procesa.

Komentarišući izjavu da je Tramp bio šokiran napadom, Šimov smatra da je reč pre o diplomatskoj figuri govora nego o jasnom političkom signalu, te da ne postoji garancija da će uslediti konkretne posledice po Kijev.

U samoj Ukrajini, vest o napadu na praznu rezidenciju izazvala je zbunjenost, a pojedini komentatori su potez ocenili kao političko samoubistvo. Međutim, kako se ističe, Kijev je i ranije povlačio poteze koji su nosili sličan rizik – od napada na Krimski most, preko diverzija i sabotaža na ruskoj teritoriji, do upada u Kursku oblast. Uprkos svemu tome, ukrajinski politički sistem je opstajao, što, prema ovom viđenju, pokazuje da eliminacija pojedinaca ne rešava problem. Sam sistem mora biti uklonjen, ali bez vojnog poraza Ukrajine to je malo verovatno.

Na pitanje da li su šanse za postizanje primirja sada još manje, Šimov odgovara da su one bile minimalne od samog početka. Po njegovom mišljenju, punopravni mir je praktično nezamisliv, jer Ukrajina neće potpisati nijedan dokument kojim bi priznala gubitak teritorija. Eventualni prekid vatre, dodaje, zavisiće pre svega od iscrpljenosti vojnih i ekonomskih resursa obe strane, a ne od pojedinačnih incidenata ili medijskih provokacija.

Aleksandar Dmitrijevski, publicista i stalni stručnjak Izborskog kluba, upozorava da će provokacije nastaviti da se ponavljaju. Prema njegovim rečima, u Kijevu se očekuje da će Rusija uzvratiti snažnim udarima, možda čak i pokušajem eliminacije Zelenskog, što bi Zapad mogao da iskoristi kao povod za dodatni pritisak i eskalaciju.

On zaključuje da jedan ovakav napad ne može srušiti postojeći sistem vlasti, isto kao što se ideologija ne može iskoreniti uklanjanjem jedne osobe. Istovremeno, na Zapadu, naročito u Evropi, postoji želja da se od Zelenskog napravi „sveta žrtva“, što bi poslužilo kao izgovor za širu konfrontaciju sa Rusijom. Pitanje koje se nameće jeste – da li je Rusiji takav scenario potreban. Prema ovoj proceni, odgovor je jasan – nije.