Mladen Mijatović novinar i reporter crne hronike je ogolio dušu govoreći o najstrašnijim situacijama sa kojima se susretao na terenu, ističući da mu je život u nekoliko navrata bio ugrožen.

Osim toga, kako je objasnio privatan život mu ispašta zbog posla.

- Veoma često se posao odražava na moj privatan život zato što nisam gospodar svog vremena, ali ja sam se opredelio za ovaj posao, za ovakav način života, za reportera i novinara, urednika Crne hronike. I tu nema pardona. To je prioritet, sve drugo trpi. Niko me na to nije primorao, niti me primorava, isključivo je lična odluka - rekao je voditelj. 

- Nisam imao u životu u profesionalnoj karijeri dva ista identična ili slična događaja. Gotovo svakodnevno sam u situaciji da gledam sve ono što je najstrašnije, a to je smrt ljudi koji su uglavnom nastradali, izgubili život zbog nečije tuđe nemarnosti, greške, sa umišljajem ili bez umišljaja. Ljudi, deca nezavisno od uzrasta i od pola koji nisu to zaslužili da im se dogodi. To su teške i strašne ljudske sudbine. Često se događa da razmišljam o poslu i kući zato što je to prirodno. Ipak sam ja, kao i svi, čovek od krvi i mesa i neke situacije, naročito teške, preživljavam i kasnije, ali šta da se radi - govorio je Mladen i dodao:

- Nekoliko puta sam bio u ozbiljnim bezbednosnim nekim problemima, ali svaki put su oni prevaziđeni i rešeni bez nekih ozbiljnih posledica. Rizik ovog posla kojim se ja bavim je ponekad ugrožena bezbednost fizička, ali dobro. Šta je tu je. To mi je posao - rekao je Mijatović, ističući da je nekoliko puta bio životno ugrožen, ali nikada nije pomišljao da odustane od svog poziva:

- Ne, ne. Ovo je način mog života i opredeljenje i veoma sam zadovoljan i svojim poslom i svojim životom - priznao je voditelj. 

Život mu je bio ugrožen

Mijatović se prisetio i momenata kada je bio životno ugrožen, a prilikom jedne situacije mu je bio oštećen i sluh.

- U profesionalnoj karijeri sam doživeo i preživeo više tih teških situacija u kojima sam direktno bio bezbednosno ugrožen. Tokom NATO bombardovanja, dakle, otprilike u ovo vreme, prilikom bombardovanja zgrade Generalštaba u centru Beograda oko mene je bilo stradalih ljudi, ubijenih, poginulih i veliki broj ranjenih ljudi kojima sam ja u tom trenutku pomagao da se prebace kolima hitne pomoći i vatrogasnim vozilima do Urgentnog centra. Dakle, mnogi su od njih i moji prijatelji koji su ostali invalidi. Tada je meni oštećen neznatno sluh nakon detonacije, ali nisam imao direktnu fizičku povredu. Druga situacija, ne znam sad tačno po godinama, ali 2001. godine u maju, izveštavao sam za Studio B za koji sam tada radio. U kopnenoj zoni bezbednosti i tada, to jest tog dana su naše snage bezbednosti eliminisale jednog od vođa paravojne terorističke organizacije kosovskih Albanaca koja je delovala na tom prostoru. I ja sam svojim poslom bio na terenu i tada su me zarobili saborci tog teroriste, takođe teroristi, kosovski Albanci. Bilo je tu još nekoliko medijskih ekipa, svestranih ekipa. Držali su nas izvesno vreme u jednom podrumu. Pregovarali su i na kraju su nas pustili. Ne znajući da se među svim tim strancima nalazi i jedna srpska ekipa. Dakle, uspeli smo nekako kolega i ja s kojim sam radio da se izvučemo. Nije bilo nikako prijatno zato što su oni bili izuzetno negativno nastrojeni zato što su naše snage eliminisale njihovog saborca i vođu te terorističke organizacije - govorio je voditelj i dodao:

- I imamo još jednu situaciju otprilike u istom periodu. Izveštavao sam sa tog ratnog područja. U tom trenutku sam se nalazio u nekoj, nekom uslovno rečeno improvizovanom bunkeru. Nije to klasičan bunker, ali improvizovana neka građevina koja je predstavljala bunker sa našim snagama bezbednosti i u jednom trenutku smo pretrpeli direktan pogodak. Ručni raketni bacač je udario u taj, tu građevinu i dvojica policajaca koji su bili pored mene zajedno s našom, nas desetak je bilo tu, je ovaj povređeno, odnosno povređeno, ranjeno. Oni su prevezeni u bolnicu, a ja sam ostao tu. Treba se čuvati i ne treba izazivati sudbinu - istakao je Mladen. 

Alo/Blic

BONUS VIDEO: