Bivša hrvatska ministarka kulture u Vladi premijera Zorana Milanovića i teoretičarka književnosti Andrea Zlatar Violić preminula je u 66. godini života.

Rođena Zagrepčanka, nakon završene klasične gimnazije studirala je komparativnu književnost, filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je dobitnica Rektorove nagrade i boravila je na stručnim stipendijama u inostranstvu.

Godine 1988. magistrirala je iz oblasti književnosti na temi Marulićeve "Davidijade", a 1992. odbranila je doktorsku disertaciju na temu "Modeli srednjovekovne autobiografije: ispovest i životopis".

Ona se 1986. zaposlila na Odeljenju za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. 

Uporedo sa naučno-nastavnom delatnošću bavila se publicistikom, izdavačkom i uredničkom delatnošću; najpre kao urednica kulture u „Studentskom listu“ i na Omladinskom radiju (Radio 101), a potom i kao urednica u časopisima "Gordogan", "Vijenac" i "Zarez".

Autorka je niza naučnih radova, kao i knjiga "Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti" (1989), "Marulićeva Davidijada" (1991), "Autobiografija u Hrvatskoj" (1998), "Ispovest i životopis" (2000), "Telo, tekst, trauma" (Zagreb, Ljevak, 2004) i "Prostor grada, prostor kulture, Zagreb2 (Naklada Ljevak, 2008).

Bila je članica Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog P.E.N.-a. Dobila je Orden viteza književnosti i umetnosti francuske vlade.

Kada je podnela ostavku?

Kao političarka delovala je kroz stranku HNS. Ministarka je postala 2011. godine, a tu funkciju obavljala je do marta 2015. godine, kada je podnela ostavku i vratila se fakultetskim obavezama. Međutim, samo nekoliko meseci kasnije zadobila je tešku telesnu povredu.

Prilikom pada sa visine u Trstenom povredila je nogu, a povreda je zahtevala operaciju, izvestio je tada „Jutarnji list“.

-Došli smo uveče do Trstenog, raspakovali se, družili. Rano ujutro sela sam na zidić terase koja nema ogradu, slušala barke koje dolaze u luku, osluškivala glasove prvih ribara... U jednom trenutku, nakon što mi je sa noge pala papuča, jednostavno sam izgubila ravnotežu i zakotrljala se preko krova. Naravno, moja težina svemu tome sigurno je doprinela, ali srećna okolnost bila je što sam pala na kosi krov, a nakon toga na divlju maslinu koja je ublažila moj pad. Stradao je tu i jedan manji hibiskus, a na kraju sam završila ispod čempresa na mekoj zemlji. To me zapravo spasilo, jer da sam pala na beton, ne verujem da bismo danas ovde razgovarale - ispričala je naredne godine u februaru Zlatar Violić u intervjuu za „Globus“, u kojem je govorila i o procesu oporavka, koji je tada još bio u toku.

BONUS VIDEO: 

BONUS VIDEO