Naši stari su imali jedno jednostavno pravilo - kuća je ogledalo ljudi koji u njoj žive. Nije problem u zidovima, nameštaju ni kvadratima, već u energiji koju unosimo kroz vrata.

A po narodnom verovanju, postoje stvari koje bukvalno teraju mir, sreću i slogu iz kuće. I najgore od svega - mnogi to rade svaki dan, a da nisu ni svesni.

Stalna vika, psovke i teške reči

Nema gore stvari za kuću od stalne galame.

Kad se u domu samo viče, psuje, prebacuje i svađa, polako nestaje svaki mir. Čak i kad svi zaćute, tenzija ostaje da visi u vazduhu.

Naši stari su govorili: “Kuća u kojoj se stalno viče nema berićeta.”

Nije ni čudo što u takvom domu svi postaju nervozni, kratkog fitilja i bezvoljni.

Bahaćenje i život “da komšija vidi”

Ovo je boljka koja je kod nas odavno poznata.

Auto na kredit, telefon na rate, letovanje preko mogućnosti - samo da se pokaže da se ima. A u kući stres, dugovi i nervoza.

Narod je za to imao brutalno iskrenu rečenicu: “Kad se mnogo pokazuješ, sreća ti tiho izlazi na zadnja vrata.”

Previše razmetanja često privlači i zavist, loše oči i nepotreban pritisak.

Stalno kukanje i prizivanje crnila

Ovo naši ljudi rade možda i najviše.

Od jutra do mraka - skupo je, loše je, ništa ne valja, biće još gore. I tako svaki dan.

Narod kaže: “Kako prizivaš, tako ti dolazi.”

Kad u kući stalno vlada kuknjava, žaljenje i crne misli, teško da tu može da opstane mirna i lepa atmosfera.

Nije slučajno što su bake uvek govorile: “Ne prizivaj zlo jezikom.”

Možda ovo nekome zvuči kao praznoverje, ali naši stari su dobro znali jednu stvar - mnogo toga u životu počinje od onoga što unosimo u svoj dom. A nekad najveće prokletstvo nisu ni ljudi ni sudbina… nego navike koje sami negujemo.