Turisti koji letuju na privatnim kupalištima u italijanskoj regiji Apulija našli su se u centru rasprave zbog naizgled jednostavnog pitanja – da li imaju pravo da na plažu ponesu sopstvenu hranu?

Dok deo upravnika kupališta smatra da takva praksa narušava poslovanje ugostiteljskih objekata na plaži, predsednik regije Antonio Dekaro stao je u odbranu turista, poručivši da oni koji su platili ležaljku i suncobran imaju pravo da pojedu sendvič koji su poneli od kuće.

Predsednik regije: More mora da ostane prostor slobode

Kako prenose italijanski mediji, Dekaro smatra da zabrane unošenja hrane nisu opravdane.

"Apsolutno se ne slažemo sa zabranama. Radimo na tome da more bude iskustvo slobode za stanovnike Apulije i za mnoge ljude koji dolaze da otkriju našu regiju. More je opšte dobro i od tog principa nema odstupanja", poručio je.

On je podsetio i da su cene zakupa ležaljki i suncobrana već veoma visoke, zbog čega ne smatra opravdanim da se gostima nameće obaveza da hranu kupuju isključivo u okviru kupališta.

"Da li zaista, u ime navodne brige o redu i estetici, možemo da zahtevamo od ljudi koji su platili privatno kupalište da jedu samo u baru ili restoranu tog objekta?", upitao je Dekaro.

Vlasnici kupališta: To šteti ugostiteljima

Sa druge strane, deo predstavnika turističkog sektora smatra da donošenje hrane od kuće ugrožava poslovanje restorana i barova koji posluju u okviru kupališta.

Pojedini upravnici uporedili su takvu praksu sa situacijom u kojoj neko u diskoteku unese piće kupljeno u supermarketu, smatrajući da je reč o istom principu.

Međutim, ovo poređenje izazvalo je brojne polemike.

Javna obala ili privatni prostor?

Kako ističu italijanski mediji, noćni klub predstavlja privatni objekat, dok privatna kupališta posluju na javnim površinama koje su od države dobila na korišćenje putem koncesije.

To znači da upravljaju delom obale i pružaju određene usluge, ali ne postaju vlasnici mora niti plaže.

Upravo zbog toga mnogi smatraju da posetioci ne bi trebalo da budu primorani da hranu i piće kupuju isključivo u objektima koji posluju u okviru kupališta.

Rasprava se proširila i na druge delove Italije

Tema nije ostala ograničena samo na Apuliju.

Polemika se proširila i na druge italijanske regione, a pojedini mediji ocenjuju da bi koncesije za upravljanje kupalištima trebalo da služe boljoj organizaciji i lakšem pristupu plažama, a ne ograničavanju načina na koji ih građani koriste.

U komentarima se ističe da zakup javne obale ne daje pravo upravnicima da određuju gde će posetioci kupovati hranu i piće, već da je osnovna svrha koncesije pružanje kvalitetnije usluge na javnoj plaži.

Rasprava je tako otvorila šire pitanje ravnoteže između poslovnih interesa ugostitelja i prava turista da na javnoj obali, za čije korišćenje već plaćaju određene usluge, sami odluče kako će provesti svoj dan.