Prašina, dim, masnoće iz kuhinje i svakodnevna upotreba mogu učiniti da požute ili posive, zbog čega mnogi posežu za skupim sredstvima za izbeljivanje. Ipak, naše bake imale su mnogo jednostavnije rešenje koje se i danas pokazuje veoma efikasnim.

Njihova najveća tajna nije bila u jakim hemikalijama, već u redovnom održavanju i prirodnim sastojcima koje gotovo svako već ima u kuhinji.

Prvi korak bio je da se zavese nekoliko puta godišnje skinu sa prozora i dobro istresu na otvorenom kako bi se uklonila prašina. Nakon toga potapale su se u mlaku vodu, čime bi se omekšale naslage nečistoće i olakšalo kasnije pranje.

U vodu su domaćice često dodavale nekoliko kašika sode bikarbone, koja može pomoći u uklanjanju neprijatnih mirisa, sivih naslaga i tragova prašine. Nakon potapanja zavese su se prale na programu koji odgovara vrsti tkanine.

Umesto omekšivača koristilo se alkoholno sirće. Mala količina dodata tokom završnog ispiranja pomaže da se uklone ostaci deterdženta, omekšaju vlakna i osveži izgled tkanine. Miris sirćeta nestaje čim se zavese osuše.

Za dodatno osveženje pojedine domaćice u vodu za potapanje dodavale su i limunov sok, dok je kuhinjska so bila poznat saveznik u lakšem uklanjanju nečistoća i očuvanju svetlije boje.

Jednako važan bio je i način sušenja. Zavese su se kačile napolju, na svež vazduh i sunčevu svetlost, a mnoge domaćice vraćale su ih na garnišnu dok su još bile blago vlažne. Pod sopstvenom težinom tkanina bi se ispravila, pa peglanje često nije bilo potrebno.

Ovi jednostavni trikovi pokazuju da uz malo pažnje, redovno održavanje i nekoliko prirodnih sastojaka bele zavese mogu dugo ostati sveže, uredne i blistavo bele, bez potrebe za agresivnim hemijskim sredstvima.