Mnogi baštovani nastavljaju da zalivaju luk i beli luk sve do vađenja iz zemlje, verujući da će tako dobiti krupnije glavice. Međutim, stručnjaci upozoravaju da previše vlage pred berbu može da izazove truljenje, ponovno puštanje korena i znatno kraći rok čuvanja.

Tokom prve polovine vegetacije i luk i beli luk zahtevaju redovno zalivanje jer imaju plitak korenov sistem koji brzo troši vlagu. Zemlja bi trebalo da bude umereno vlažna, a najbolje je zalivati ujutru ili uveče odstajalom vodom. Posle kiše ili zalivanja preporučuje se i plitko okopavanje kako bi zemlja ostala rastresita.

Međutim, početkom avgusta pravila se menjaju.

Kada treba prestati sa zalivanjem?

Kako se bliži berba, biljke imaju sve manju potrebu za vodom. Ozimi beli luk i rani luk trebalo bi prestati zalivati dve do tri nedelje pre vađenja iz zemlje.

Na težim glinovitim zemljištima zalivanje se obustavlja nešto ranije, dok na peskovitim zemljištima može da potraje nekoliko dana duže.

Agronomi savetuju da se oko mesec dana pre berbe doda rastvor kalijum-sulfata (20 grama na 10 litara vode). Ovo đubrivo poboljšava ukus, podstiče nakupljanje šećera u glavicama i produžava njihovo čuvanje tokom zime.

Kako prepoznati da su luk i beli luk zreli?

Najbolji pokazatelj nije kalendar, već sama biljka.

Kod crnog luka listovi počinju da žute i poležu, dok spoljne ljuske dobijaju karakterističnu boju.

Ozimi beli luk spreman je za vađenje kada se donji listovi osuše, stabljika se ispravi, a omotač cvasti počne da puca.

Prolećni beli luk sazreva nešto kasnije, najčešće tokom avgusta ili početkom septembra, kada listovi požute i polegnu.

Ako predugo čekate sa berbom, glavice počinju da se raspadaju na čenove, ponovo puštaju koren i mnogo se lošije čuvaju.

Šta raditi ako često pada kiša?

Dugotrajne padavine mogu ozbiljno da ugroze rod. Previše vlage sprečava sušenje zaštitnih ljuski i povećava rizik od gljivičnih bolesti.

Ako je moguće, preko leja postavite privremenu foliju ili nadstrešnicu sa otvorenim stranama kako bi vazduh mogao da cirkuliše.

Ukoliko je zemlja već natopljena, preporučuje se da rastresete međuredni prostor, uklonite malč i blago razgrnete zemlju oko glavica kako bi se brže osušila.

Iskusni baštovani ponekad blago podseku koren lopatom ili pažljivo podignu glavice vilama kako bi ubrzali sazrevanje. Kod belog luka često vezuju listove u čvor, jer se veruje da tako više hranljivih materija odlazi u glavicu.

Da li beli luk treba zalivati krajem avgusta?

U većini slučajeva odgovor je / ne.

Ozimi beli luk tada je već izvađen, dok je prolećni u završnoj fazi sazrevanja. Dodatno zalivanje može da podstakne ponovno formiranje korena i razvoj bolesti, zbog čega će glavice mnogo kraće trajati u ostavi.

Slična pravila važe i za crni luk.

Ako ste zemljište malčirali humusom, slamom, tresetom ili piljevinom, biljke će uglavnom imati dovoljno prirodne vlage.

Najčešća greška posle vađenja iz zemlje

Posle berbe počinje jednako važan posao, pravilno sušenje.

Luk i beli luk rasporedite u jednom sloju na suvom i provetrenom mestu, zaštićenom od kiše. Idealni su šupa, tavan ili natkrivena terasa sa dobrom cirkulacijom vazduha.

Jedna od najvećih grešaka jeste odmah seći lišće. To ne bi trebalo raditi jer ono još sedam do četrnaest dana prenosi hranljive materije u glavicu. Vrhove odstranite tek kada se potpuno osuše.

Tokom sušenja glavice treba okretati na svaka dva do tri dana kako bi se ravnomerno osušile i sprečilo stvaranje buđi.

Po toplom i suvom vremenu dovoljno je 10 do 14 dana sušenja, dok u vlažnim uslovima taj proces može da traje i do tri nedelje.

Kako znati da je luk spreman za skladištenje?

Luk i beli luk spremni su za zimnicu kada:

  • vrat glavice bude potpuno suv i zatvoren,
  • spoljne ljuske postanu suve i šuškaju pod prstima,
  • koren lako puca pri dodiru.

Tek tada ih treba odložiti na dugotrajno čuvanje, kako bi bez problema sačekali narednu sezonu.