Nije bilo mobilnih telefona, društvenih mreža ni onlajn kupovine, a mnoge stvari koje danas smatramo sasvim normalnim tada nisu ni postojale.
Ljudi su se više oslanjali jedni na druge, predmeti su se popravljali umesto da se odmah bacaju, a u domaćinstvima se gotovo sve koristilo dok god je moglo da posluži. Štedljivost i snalažljivost bile su deo svakodnevnog života, a ono što se danas naziva „zero waste“ nekada se podrazumevalo.
Jedan detalj iz vremena bivše Jugoslavije posebno je privukao pažnju na društvenim mrežama – način na koji se nekada prodavao prašak za veš.
Naime, pojedini deterdženti bili su pakovani u pamučne, odnosno platnene vrećice. Nakon što bi se prašak potrošio, ambalaža se nije bacala. Domaćice su je prale i pronalazile joj novu namenu u kući.
Platnene vrećice tako su često postajale kuhinjske krpe, krpe za brisanje prašine, a nekada i improvizovane torbe za nošenje namirnica. Umesto da završe u kanti za smeće, dobijale su potpuno novi život.
Upravo je taj običaj mnogima ostao u sećanju kao simbol jednog vremena u kojem se mnogo više vodilo računa o tome da se stvari iskoriste do kraja.
Fotografija starog pakovanja izazvala je brojne komentare ljudi koji su se prisetili svojih roditelja i baka. „I danas koristim te krpe“, napisao je jedan korisnik, dok je drugi dodao da su platnene vrećice bile kvalitetne i da današnje krpe nisu iste.
Neki su se prisetili i konkretnih proizvoda. „Još imam krpe od Rubel praška, čuvam ih za uspomenu“, napisala je jedna osoba.
Iako je današnja ambalaža praktičnija za proizvodnju i distribuciju, priča o starim platnenim vrećicama podseća na naviku koja je nekada bila sasvim prirodna – ništa se nije bacalo ako je moglo ponovo da se iskoristi.
Komentari (0)