Mnogi su godinama mislili da je to jednostavno bio prepoznatljiv stil tog vremena. Međutim, iza ovog detalja krio se mnogo praktičniji razlog.

Nije bila stvar samo u estetici

Jedan od glavnih razloga bila je štednja. U vreme masovne izgradnje stambenih zgrada bilo je mnogo racionalnije koristiti skuplju i otporniju boju samo tamo gde je bila najpotrebnija, dok se ostatak zida krečio običnim belim krečom.

Donji deo hodnika bio je najizloženiji prljavštini. Ljudi su prolazili sa torbama, biciklima, kolicima i kesama, a zidove su svakodnevno dodirivali rukama i ramenima.

Beli kreč tu nije imao mnogo šanse.

Tamna boja bila je pravo rešenje

Uljana boja mogla je da se briše i pere, dok se prljavština na tamnijim nijansama mnogo manje primećivala. Zbog toga su zelena i plava postale gotovo zaštitni znak hodnika starih zgrada.

Takav premaz bio je posebno praktičan u ulazima, stepeništima i zajedničkim prostorijama koje su svakodnevno koristile desetine stanara.

Osim toga, debeli sloj boje mogao je da prikrije ogrebotine, sitne pukotine i druge nepravilnosti na zidovima.

Zašto baš zelena i plava?

Oko izbora boja postoje različita objašnjenja. Jedno od njih jeste da su zelene i plave nijanse bile široko zastupljene u industriji i vojsci, pa su bile dostupne i za druge namene.

Danas su upravo te boje mnogima postale vizuelni simbol jednog vremena.

Imalo je i još jednu funkciju

Kontrast između tamnog donjeg i belog gornjeg dela nije bio samo praktičan. Takva kombinacija mogla je da učini hodnik vizuelno urednijim i svetlijim, posebno u zgradama sa malim prozorima i slabim prirodnim osvetljenjem.

Pominje se i da je jasna horizontalna linija mogla da posluži kao orijentir osobama sa slabijim vidom.

Ono što je nekada bilo nužnost, danas je trend

Zanimljivo je da se izgled koji je nekada nastao prvenstveno zbog praktičnosti i uštede, danas ponovo pojavljuje u modernim enterijerima.

Dizajneri namerno dele zidove na dva dela i kombinuju različite boje kako bi dobili retro izgled.

Tako je ono što je nekada bilo gotovo neprimetno rešenje iz svakodnevnog života postalo deo estetike koju danas mnogi pokušavaju da postignu.

Upravo zato pogled na stari hodnik sa zelenim zidom više nije samo uspomena na Jugoslaviju. On je i podsetnik na vreme kada se gotovo svaki detalj u gradnji birao tako da bude što praktičniji, trajniji i jeftiniji.