Iako se danas često doživljava kao verski simbol, njeno značenje razvijalo se kroz vekove i povezano je sa biblijskom i crkvenom tradicijom.

Jedna od važnih biblijskih asocijacija jeste Aron, starozavetni prvosveštenik. U Psalmu 133 opisuje se kako dragoceno ulje teče niz Aronovu bradu i njegovu odeću. Taj stih ima posebno mesto u pravoslavnoj liturgijskoj tradiciji i koristi se i u molitvama povezanima sa sveštenstvom.

Brada i starozavetna tradicija

U Starom zavetu postoji i odredba iz Knjige Levitske koja govori o krajevima brade. Međutim, to samo po sebi ne znači da postoji jedno univerzalno pravilo prema kojem svaki pravoslavni sveštenik mora imati određenu dužinu brade.

Pravoslavne crkve imaju različite lokalne običaje, a istorijski izvori pokazuju da su sveštenici mogli imati i uredno podšišane brade. Sama brada zato se pre može posmatrati kao deo dugotrajne crkvene tradicije nego kao jednostavno pravilo bez izuzetaka.

Povezanost sa Hristom i svetiteljima

Pravoslavna ikonografija Isusa Hrista tradicionalno ga prikazuje sa bradom, dok su brojni svetitelji, monasi i episkopi kroz vekove takođe predstavljani sa bradom. Zbog toga je takav izgled postao snažno povezan sa pravoslavnim sveštenstvom i monaštvom.

Brada se tokom istorije povezivala i sa zrelošću, dostojanstvom i asketskim načinom života. Za monaha ili sveštenika ona može predstavljati vidljiv znak pripadnosti tradiciji i životu posvećenom veri.

Više od estetskog izgleda

Zato brada pravoslavnog sveštenika nije samo modni detalj. Ona je deo istorijskog izgleda pravoslavnog klera, povezana sa Svetim pismom, liturgijskom tradicijom i načinom na koji su sveštenici i monasi vekovima predstavljani.

Ipak, njeno značenje ne treba svoditi na jedno jedino pravilo: u različitim pravoslavnim sredinama postoje različiti običaji, dok je suština svešteničkog poziva u služenju Crkvi i vernicima.