Doručkovali ste, ručali, večerali i možda već odlučili da danas više ništa nećete jesti. A onda, oko devet ili deset uveče, odjednom počinjete da razmišljate o čokoladi, kolačima ili nekom drugom slatkišu.
Mnogi će takvu situaciju pripisati nedostatku discipline. Međutim, želja za određenom hranom nije isto što i klasičan osećaj gladi, a istraživanja pokazuju da se apetit i žudnja za hranom mogu menjati tokom dana.
U jednom istraživanju u kojem su ispitanici više puta tokom dana procenjivali glad i želju za određenim namirnicama, žudnja za slatkom i slanom hranom povećavala se kako je dan odmicao, iako taj obrazac nije uvek pratio promene osećaja gladi.
Zašto se želja za hranom pojačava baš uveče?
Jedan deo odgovora mogao bi da se krije u našem cirkadijalnom ritmu, odnosno unutrašnjem biološkom satu koji utiče na san, telesnu temperaturu, hormone i različite metaboličke procese.
U jednom kontrolisanom eksperimentu istraživači su pokušali da utvrde kako sam unutrašnji ritam utiče na apetit, nezavisno od vremena obroka, spavanja i drugih faktora.
Rezultati su pokazali da je osećaj gladi bio najniži tokom biološkog jutra, a dostizao je vrhunac u večernjim satima. Sličan obrazac primećen je i kod želje za slatkom, slanom i skrobnom hranom.
To znači da večernja želja za hranom ne mora nužno da bude posledica toga što ste tog dana „pogrešili“ u ishrani. Deo apetita prirodno se menja u skladu sa našim 24-časovnim biološkim ritmom.
Ništa ne pomaže ako ste prethodne noći loše spavali
San je još jedan važan deo priče.
U jednom istraživanju zdravi mladi ispitanici provodili su periode sa znatno kraćim i dužim vremenom spavanja. Nakon nedovoljnog sna primećene su promene povezane sa regulacijom apetita i veća želja za kaloričnom hranom.
Drugim rečima, ako ste nekoliko noći zaredom spavali premalo, nije neobično da vam se sledećeg dana određena hrana čini privlačnijom.
Ipak, to ne znači da će svako ko loše spava automatski posegnuti za čokoladom. Na izbor hrane utiče čitav niz faktora, od navika i dostupnosti hrane do ukupnog unosa tokom dana.
Mozak može da nauči da je veče vreme za slatkiše
Postoji još jedan jednostavan razlog zbog kojeg vam se slatkiši traže baš uveče — navika.
Ako svakog dana nakon večere uključite televizor, otvorite laptop ili počnete da gledate seriju, a uz to pojedete čokoladu ili kekse, mozak vremenom može povezati te situacije.
Tada sama situacija može postati okidač za želju za hranom.
Zato se ponekad ne javlja prava fizička glad, već potreba za poznatim ritualom. Ako ste navikli da uz omiljenu seriju ide nešto slatko, nije neobično da vam se za tim počne tražiti čak i kada ste već dovoljno jeli.
Ipak, možda ste zaista gladni
Pre nego što večernju želju za hranom pripišete navici ili „slaboj volji“, pogledajte šta ste jeli tokom dana.
Ako je doručak bio samo kafa, ručak mali, a između obroka ste pokušavali da ne pojedete ništa, sasvim je moguće da ste uveče jednostavno gladni.
Tu je važno napraviti razliku između želje za određenom hranom i stvarne gladi.
Ako vam se jede gotovo bilo šta, stomak vam krči i poslednji pravi obrok bio je pre mnogo sati, verovatnije je da je u pitanju glad. Ako ste siti, ali vam se odjednom jede baš čokolada dok gledate televiziju, navika i situacioni okidači mogu imati veću ulogu.
Šta možete da uradite?
Ne morate po svaku cenu da zabranite sebi slatkiše. Korisnije je prvo utvrditi šta pokreće večernju želju.
Obratite pažnju na nekoliko stvari:
-
da li tokom dana jedete dovoljno i imate redovne obroke;
-
koliko ste prethodne noći spavali;
-
da li vam se slatko traži samo u određenim situacijama;
-
da li ste zaista gladni ili vam je potrebna samo određena hrana;
-
da li ste razvili naviku da uz televiziju ili telefon uvek nešto grickate.
Večernja želja za slatkim zato nije nužno znak nedostatka discipline. Na nju mogu istovremeno uticati biološki ritam, san, prethodni obroci i naučene navike.
Ponekad je odgovor jednostavan: možda vam se samo jede nešto slatko. A ponekad telo zapravo poručuje da tokom dana nije dobilo dovoljno hrane ili odmora.
Komentari (0)