Među hiljadama vernika koji su satima čekali kako bi se poklonili pojasu Presvete Bogorodice bila je i grupa iz Sombora, koja je u redu provela gotovo sedam i po sati, ali kažu da im ništa nije teško palo.
– Čekali smo sedam, sedam i po sati, ali nije bilo teško. Došli smo sa voljom, sa željom i puni elana – rekla je jedna vernica iz Sombora.
Iako su temperature bile visoke, kaže da među ljudima nije bilo nervoze, tenzije ni neprijatnih scena.
– Sve je bilo lepo, mirno i dostojanstveno. Nije bilo nervoze, mržnje, gurkanja ni svađe. Ljudi su pomagali jedni drugima i sve je proteklo kako treba – ispričala je ona.
Dodaje da čak nisu ni obraćali pažnju na gužvu i redove.
– Nismo ni gledali ko prolazi, ko gde stoji. Mi smo došli sa verom i to nam je bilo najvažnije – kaže vernica.
Govoreći o trenutku kada je prišla svetinji, priznaje da emocije teško može da opiše rečima.
– To ne može da se objasni. Mi često idemo na poklonička putovanja, obilazimo manastire i crkve. Kada čovek veruje, onda oseća nešto posebno – rekla je.
Na pitanje za šta se danas molila, odgovor je bio jednostavan i iskren.
– Za zdravlje, sreću i mir. Pravolsavka sam i volim svoju veru – kazala je.
Ističe da nema neku posebnu ličnu muku zbog koje je došla, već da je najvažnije to što joj je porodica zdrava i na okupu.
– Hvala Bogu, deca su živa i zdrava, porodica je dobro. Imam dva sina, dve snajke i petoro praunučadi. Bogata sam žena i zahvalna sam Bogu na svemu što mi je dao – rekla je sa osmehom.
Dodaje da se u svojim molitvama nikada ne moli samo za sebe.
– Kad uđem u crkvu, prvo se molim za ceo svet, za komšije, prijatelje i porodicu, a tek onda za sebe – poručila je.
Veliki broj građana prethodnih dana satima čeka u redovima kako bi se poklonio pojasu Presvete Bogorodice, a gotovo svi vernici ističu da uprkos dugom čekanju među ljudima vladaju mir, strpljenje i zajedništvo.
Komentari (0)