Zadnjih više od godinu i po dana svedoci smo jednog političkog nonsensa koji je izgleda specifičan samo za Srbiju. Naime najžešći protivnici vlasti, koji pri tom podržavaju blokadersko terorističke aktivnosti, koje su  finansirane od raznih centara moći iz inostranstva su ljudi čije su karijere, pa i finansije isključivo zavisile od raznih državnih institucija. Uzećemo za primer potpisnice poznatog "Proglasa", kao i mnoge uspešne i poznate srpske glumce. Svi su oni izuzetno dobro stojeći i to zahvaljujući državi Srbiji. Ako posmatramo neke od zapadnih zemalja ili čak SAD, često čuveni glumci podržavaju neku političku opciju ili nekog kandidata na izborima. 

Ali kako je kod nas?

Najostrašćeniji protivnici sadašnjeg Predsednika Aleksandra Vučića i njegove politike su uspešni srpski glumci koje je prihvatila i zavolela srpska publika. Skoro svi su završili fakultet dramskih umetnosti, koji je državni fakultet i finansira ga država Srbija, a svi dobro znamo kako se dolazi na taj fakultet, često po porodičnim vezama. Skoro svi srpski glumci slavu su stekli u filmskim i televiziskim ulogama koje finansira država, ili igraju u pozorištima koja nisu privatna.

Njihove kolege na zapadu nisu te sreće, retko ko je završio akademiju, a iako jeste verovatno još otplaćuje kredit za studiranje. Svi projekti gde glume i igraju se finansiraju, skoro uvek, iz privatnih fondova, pa ako projekat uspe, uspeo je. O takvom zapadu, u glumačkom smislu i slobodama, maštaju naši glumci dok ovde žive, što bi naš narod rekao kao bubreg u loju. Istina je da jedan dobar deo glumaca u Srbiji živi dosta skromno, ali njihov glas u buntu se ne čuje. Činjenica je da je Srbija mala zemlja, sa velikim brojem glumaca, naročito mladih, pa je teško da dođu do afirmacije.

Kao slikovit primer veoma poznatih i priznatih srpskih glumaca, koji izuzetno ostrašćeno napadaju sadašnju vlast i bezrezervno podržavaju blokadere teroriste možemo pomenuti sledeća tri imena. 

Svakako na prvom mestu, po svom ovom delovanju je već legendarni Dragan Bjelogrlić, glumac i reditelj čije kvalitete niko ne osporava. Bjeloglić je glumac koji je od najranije mladosti uvek glumio u državnim projektima, a kasnije kao reditelj za sve svoje projekte dobijao ogromni novac iz državnih fondova. A sada je taj čovek postao ne samo ostrašćeni opozicionar nego i srbomrzac koji čak iz Zagreba, uz veliku tamošnju pompu pljuje po sopstvenoj zemlji. 

Da li da napomenemo da je Bjelogrlićeva firma "Kobra film" iz fondova ove vlasti  prihodovala 17.389.067 evra, a njegova druga firma "Ton film" prihodovala 5.916.210 evra. Možda je sve ovo malo čuvenom glumcu i reditelju ili mu je nešto uskraćeno, našta je mislio da ima pravo, te bukvalno pljuje po vlasti i svemu što je srpsko...

Šta da kažemo o Gordanu Kičiću, čija je firma "Film kombajn" prihodovala 6.770.000 evra od čega blizu 90% od 2012. godine. Pored toga on je zarađivao i od RTS, NISa , Srbija gasa,..... i od drugih državnih firmi. Imao je Kičić i druge finansijere pa je možda i zato ostrašćen i podržava smenu vlasti na ulici, a to su na primer Ambasada Nemačke, Fond za otvoreno društvo Džordža Soroša.

Moramo pomenuti i barda srpskog glumišta Tihomira Stanića , koji se čak jedno vremo nalazio, gle paradoksa, na studentskoj izbornoj listi. Njemu je samo RTS, Javni servis Republike Srbije uplatio 2.156.000 evra . 

Sve ovo bi bilo sasvim u redu sa finansijske tačke gledišta, pa čak i želja za smenom ove vlasti od koje su toliko novca dobili, jer ljudi su čudni i uvek imaju svoje lične razloge , ali da ova tri glumca, kao i desetine njihovih kolega zdušno podržavaju nasilnu smenu vlasti, to je teško razumeti.

Za kraj možemo pogledati jedan drugi umetnički esnaf u Srbiji, a to su pevači. Pevači u Srbiji, šta god da politički misle, što je sasvim normalno i naklonjeni različitim političkim opcijama, javno se ne izjašnjavaju. A ovo je iz krajnje prozaičnog razloga, jer oni žive od svog rada, njih država ne finansira, i oni pevaju svim građanima Srbije i od njih žive.