U dokumentu se ponavlja osuda ruske vojne operacije, koja se naziva nezakonitom, ničim izazvanom i neopravdanom oružanom agresijom, uz poziv Moskvi da odmah prekine rat. Potpisnici takođe osuđuju svaku političku, vojnu, finansijsku ili tehničku pomoć koju treće zemlje pružaju Rusiji i pozivaju da ona bude obustavljena.

Poseban deo Deklaracije odnosi se na ruske raketne i napade bespilotnim letelicama na ukrajinske gradove. U tekstu se navodi da su gađanje civila i kritične infrastrukture ratni zločini, uz zahtev da Rusija prekine napade na energetsku, vodovodnu i drugu civilnu infrastrukturu.

Deklaracija usvojena na Samitu Ukrajina – Jugoistočna Evropa u Kijevu sadrži 21 tačku, ali je jedna od najznačajnijih tačka 11, koja se odnosi na osnivanje Specijalnog tribunala za zločin agresije protiv Ukrajine.

U toj tački potpisnici navode da za zločin agresije ne sme biti nekažnjivosti, podržavaju međunarodne napore da se odgovorni izvedu pred lice pravde i daju podršku radu Specijalnog tribunala. Posebno pozdravljaju države koje su već pristupile Sporazumu o osnivanju Upravnog odbora Tribunala, dok ostali učesnici izražavaju nameru da u narednom periodu razmotre pristupanje tom sporazumu i doprinesu njegovom radu.

Pored toga, Deklaracijom se potvrđuje da bez suverene i nezavisne Ukrajine nema trajnog mira, bezbednosti i stabilnosti u Evropi, uz ocenu da ruska vojna operacija predstavlja ozbiljno kršenje međunarodnog prava. Potpisnici ponavljaju podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine u međunarodno priznatim granicama i navode da je potpuno povlačenje ruskih snaga preduslov za trajni mir.

Dokument takođe predviđa nastavak vojne pomoći Ukrajini, jačanje protivvazdušne odbrane, podršku evropskim i evroatlantskim integracijama Kijeva, nastavak rada Koalicije voljnih, dodatno pooštravanje sankcija Rusiji, borbu protiv zaobilaženja sankcija, sajber napada i dezinformacija, kao i pomoć u obnovi ukrajinske energetske infrastrukture i zemlje nakon rata.

Poseban deo Deklaracije odnosi se i na bezbednost Crnog mora, zaštitu kritične infrastrukture, osudu ruske kontrole nad Zaporoškom nuklearnom elektranom, kao i spremnost potpisnica da nastave redovan politički dijalog i koordinaciju u pružanju podrške Ukrajini.

Za razliku od ostalih učesnika samita, Srbija nije potpisala Deklaraciju iz Kijeva.

Potpisnici potvrđuju da će nastaviti da rade na jačanju ukrajinske protivvazdušne odbrane, uključujući isporuku sistema sposobnih za presretanje balističkih projektila, kao i obezbeđivanje dodatnih finansijskih sredstava za odbranu zemlje.

Deklaracijom se ponovo potvrđuje podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine u međunarodno priznatim granicama, uključujući i teritorijalno more, uz naglašavanje da se neće priznati bilo kakve promene granica ostvarene silom. Dokument takođe navodi da je potpuno, bezuslovno i proverljivo povlačenje ruskih snaga sa cele teritorije Ukrajine neophodan uslov za postizanje trajnog mira, kao i da se "nikakve odluke o Ukrajini ne mogu donositi bez Ukrajine".

Potpisnici izražavaju spremnost da, zajedno sa partnerima, rade na uspostavljanju pravednog i trajnog mira, pozdravljaju poziv predsednika Volodimira Zelenskog na pregovore i istovremeno pozivaju Rusiju da pristane na potpuno i sveobuhvatno primirje.

Jedna od važnih odredbi odnosi se na Koaliciju voljnih, za koju se navodi da predstavlja efikasan mehanizam podrške Ukrajini, uključujući pružanje bezbednosnih garancija, pri čemu potpisnici izražavaju spremnost da dodatno pojačaju svoje učešće u njenom radu.

Deklaracija snažno podržava i evropske integracije Ukrajine i Moldavije, uz ocenu da je buduće članstvo zemalja Zapadnog Balkana, Ukrajine i Moldavije u Evropskoj uniji strateška investicija u dugoročnu stabilnost i bezbednost Evrope. Od država kandidata očekuje se nastavak reformi, ali i potpuno usklađivanje sa zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije.

Dokument se bavi i evroatlantskim integracijama Ukrajine. U njemu se navodi da je bezbednost Ukrajine istovremeno i bezbednost Evrope, potvrđuje se podrška njenom budućem članstvu u NATO-u kada saveznici procene da su ispunjeni uslovi, kao i pravo Ukrajine da samostalno bira svoje bezbednosne aranžmane.

Potpisnici takođe osuđuju kršenja međunarodnog humanitarnog prava, traže povratak svih deportovanih ukrajinskih građana, posebno dece, kao i oslobađanje ratnih zarobljenika i civila koji se nalaze u pritvoru.

U Deklaraciji se podržava osnivanje Specijalnog tribunala za zločin agresije protiv Ukrajine, uz poziv državama koje to još nisu učinile da se priključe sporazumu o njegovom uspostavljanju.

Veliki deo dokumenta posvećen je i pooštravanju sankcija Rusiji. Potpisnici pozivaju na dodatni pritisak na rusku ekonomiju, suzbijanje rada takozvane ruske "flote iz senke", borbu protiv zaobilaženja sankcija, sajber napada i drugih hibridnih aktivnosti koje ugrožavaju evropsku bezbednost.

Deklaracija osuđuje i ruske napade na energetsku infrastrukturu Ukrajine, poziva na obnovu ukrajinskog energetskog sistema, jačanje regionalne energetske bezbednosti i saradnje, kao i veću otpornost evropskih energetskih mreža.

Posebna pažnja posvećena je bezbednosti Crnog mora, za koje se navodi da ima strateški značaj za Evropu i svet. Potpisnici se obavezuju da će jačati vazdušnu i pomorsku bezbednost, zaštitu kritične infrastrukture, slobodu plovidbe i zajednički odgovor na hibridne pretnje.

U završnim odredbama osuđuje se ruska kontrola nad Zaporoškom nuklearnom elektranom, navodna upotreba opasnih hemijskih supstanci u ratu, potvrđuje spremnost za finansiranje obnove Ukrajine, humanitarno razminiranje, borbu protiv dezinformacija i nastavak redovnog političkog dijaloga između država potpisnica. Naredni samit najavljen je za 2027. godinu u Sloveniji.