"Postoji samo jedan način da se ovo protumači: (američki predsednik Donald) Tramp mora da izabere između nemoguće vojne operacije i lošeg dogovora sa Islamskom Republikom Iran. Prostor za donošenje odluke SAD se suzio", navodi se u saopštenju objavljenom na mreži Iks.

Kako navodi obaveštajna jedinica IRGC, Teheran je postavio krajnji rok da američka vojska okonča svoju blokadu iranskih luka, mada ne precizira koji je to tačno rok, i ističe da su Kina, Rusija i Evropa promenile ton i sada su protiv Vašingtona.

Izjava obaveštajne jedinice Korpus islamske revolucionarne garde da se „prostor za odluku Sjedinjenih Američkih Država suzio“ predstavlja daleko više od uobičajene političke poruke, ona jasno pokazuje realnu stratešku poziciju u kojoj se trenutno nalazi predsednik Donald Trump. U jeku eskalacije tenzija između Vašingtona i Teherana, izbori koji stoje pred američkom administracijom su ograničeni i rizični.

Tramp se suočava sa dve ključne opcije i jednom kvazi-opcijom: vojnom eskalacijom, prihvatanjem nepovoljnog sporazuma ili nastavkom pritiska bez jasnog rešenja.

Svaka od njih nosi ozbiljne posledice, kako po međunarodnu stabilnost, tako i po unutrašnju političku poziciju u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prva opcija, nastavak ili proširenje vojne operacije protiv Iran, nosi najveći rizik. Iako američka vojna nadmoć nije sporna, problem predstavlja činjenica da Iran raspolaže snažnim asimetričnim kapacitetima. To uključuje raketne sisteme, dronove i mrežu saveznika u regionu, što znači da bi svaki direktan sukob mogao brzo da preraste u širi regionalni rat. Takođe je jasno i da Sjedinjene Američke Države ne mogu ništa da postignu bez trupa na terenu, a za rat protiv irana tu se više ne govori o hiljadama ili desetinama hiljada vojnika nego o stotinama hiljada, pa čak i milionima. Toliki broj vojnika bi svakako zahtevao regrutaciju što bi izazvalo proteste u samim Sjedinjenim Američkim Državama, a broj mrtvih i teško ranjenih vojnika, te cena rata bi bila tolika da bi sigurno dovela do kraha američkog društva. Takođe je izuzetno osetljiva tačka Ormuski moreuz, kroz koji prolazi veliki deo svetskog izvoza nafte. On bi bio zatvoren i to bi automatski izazvalo globalni ekonomski potres koji bi sigurno naterao druge svetske sile da reaguju i uključe se. 

Druga opcija, prihvatanje nepovoljnog sporazuma, podrazumeva diplomatski dogovor, ali upravo tu leži politički problem za Trampa. Svaki sporazum koji ne uključuje jasno ograničenje iranskog nuklearnog i raketnog programa mogao bi biti protumačen kao ustupak Teheranu. U domaćem političkom kontekstu, to bi otvorilo prostor za kritike da je vojni pritisak bio uzaludan, čime bi predsednik SAD rizikovao pad podrške i poraz na međuizborima koji se održavaju u novembru ove godine.

Treća opcija, koja se trenutno nameće kao najrealnija, jeste nastavak blokade i ekonomskog pritiska. Ova strategija omogućava Vašingtonu da izbegne direktan rat, ali istovremeno održava konstantnu tenziju. Problem je što Iran takve poteze vidi kao oblik ekonomskog rata i u samoj objavi obaveštajne jedinice iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde se jasno kaže da su Sjedinjene Američke Države dobile rok da okončaju blokadu iranskih luka nakon čega će Iran smatrati da je to casus belli, da je primirje prekršeno i da se rat nastavlja. To će samim tim da treću opciju pretvori u prvu opciju a to je totalni rat Sjedinjenih Američkih Država i Irana.

Sve to dodatno komplikuje međunarodni faktor. Sve su jasnije i otvorenije poruke iz Kine, Rusije i evropskih država koje ukazuju na rastuće nezadovoljstvo zbog ssituacije u Persijskom zalivu. Razlog je očigledan jer nestabilnost u tom regionu direktno utiče na cene energenata, hrane i globalnu ekonomiju. I sve to dodatno sužava prostor za jednostrane poteze Vašingtona.

U takvoj situaciji, čak i opcija „proglašenja pobede“ i povlačenja nosi ozbiljne posledice, jer bi je Teheran mogao predstaviti kao sopstvenu stratešku pobedu, čime bi bio narušen kredibilitet Sjedinjenih Američkih Država u regionu. 

Kada se sve sabere, poruka iz Teherana ima jasnu i hladnu logiku: svaka odluka američkog predsednika nosi visoku cenu. Ili rizik od velikog rata, ili politički kompromis koji može izgledati kao poraz. Treće realne opcije nema

Upravo zbog toga aktuelna situacija sve više liči na geopolitički ćorsokak, u kojem se nalazi administracija Donalda Trampa i za koji ne postoji nikakvo rešenje koje bi sprečilo da to rešenje u isto vreme bude i najveći poraz u istoriji Sjedinjenih Američkih Država.