Moskva je poslednjih dana poslala signal koji je izazvao ogromnu pažnju u političkim i energetskim krugovima širom sveta — Rusija je spremna na novu saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali pod jednim ključnim uslovom: da Vašington odvoji poslovne interese od ukrajinskog pitanja.

U centru cele priče nalazi se projekat „Severni tok“, nekada najvažnija energetska arterija između Rusije i Evrope, koji bi sada mogao postati osnova za potpuno novu geopolitičku računicu između Moskve i Vašingtona.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov otvoreno je poručio da bi Rusija bila spremna da sarađuje sa američkim investitorima na projektu „Severni tok“ ukoliko bi oni otkupili udele evropskih kompanija. Istovremeno, naglasio je da odnosi dve sile moraju biti zasnovani na „poslovnoj logici“, a ne na ukrajinskom sukobu.

Ovakva poruka iz Moskve dolazi u trenutku kada ruski predsednik Vladimir Putin govori o završnoj fazi sukoba u Ukrajini i mogućem ulasku sveta u novu geopolitičku raspodelu interesa.

Moskva Vašingtonu nudi energetski savez

Prema navodima ruskih medija, Amerikancima se praktično nudi mogućnost da preuzmu deo vlasništva nad „Severnim tokom“ i tako dobiju kontrolu nad severnim pravcem snabdevanja Evropske unije gasom.

Analitičari ocenjuju da bi takav scenario mogao potpuno promeniti energetsku mapu Evrope.

Evropske kompanije poput Engie, OMV, Shell, Uniper i Wintershall Dea zajedno su uložile oko 9,5 milijardi evra u projekat, očekujući decenije stabilnog profita, ali je nakon eksplozija u Baltičkom moru „Severni tok“ praktično zamrznut.

Istovremeno, Evropska unija je poslednjih godina postala mnogo zavisnija od američkog tečnog prirodnog gasa i nafte, uz znatno skuplje troškove transporta i manje alternativnih opcija.

Upravo zbog toga deo stručnjaka smatra da bi eventualni dogovor Moskve i Vašingtona mogao izazvati ozbiljan politički potres unutar EU.

Šta bi ovakav dogovor značio za Evropu

Ruski interes nije samo ekonomski. Prema pisanju RIA Novosti, ulazak američkih kompanija u projekat mogao bi da ublaži deo sankcija protiv ruskog energetskog sektora i otvori vrata za obnovu šire saradnje između Moskve i Zapada.

Istovremeno, sve češće se i unutar Evropske unije govori o potrebi obnavljanja dijaloga sa Rusijom, što je donedavno bilo gotovo nezamislivo u evropskim političkim krugovima.

Ogroman novac dodatno komplikuje celu situaciju. „Gazprom“ je jedan od najvećih poreskih donatora u Rusiji i ključni finansijski stub ruskog energetskog sistema.

Sa druge strane, rat u Ukrajini nastavlja da proizvodi ogromne troškove. Prema rečima ukrajinskog ministra spoljnih poslova Sibige, jedan dan sukoba košta Ukrajinu i njene evropske partnere oko 450 miliona dolara.

Zbog toga mnogi analitičari smatraju da Moskva pokušava da Vašingtonu ponudi mnogo širi model saradnje u kojem bi energetski interesi i milijarde dolara postali važniji od nastavka geopolitičkog sukoba oko Ukrajine.