Island bi posle više od decenije mogao ponovo da otvori vrata članstvu u Evropskoj uniji, a jedan od neočekivanih razloga za promenu raspoloženja među građanima postale su izjave američkog predsednika Donalda Trampa o Grenlandu.

Islanđani će na referendumu 29. avgusta odlučivati da li njihova zemlja treba da nastavi pristupne pregovore sa EU, koji su svojevremeno prekinuti.

Ishod je, prema poslednjim istraživanjima, gotovo nemoguće predvideti. Galupovo istraživanje iz prve polovine avgusta pokazuje da nastavak pregovora podržava 51,5 odsto ispitanika, dok je protiv 48,5 odsto.

Razlika je toliko mala da bi svega nekoliko procenata moglo da odluči kojim će putem zemlja krenuti.

Tramp promenio igru

U središtu nove islandske debate našao se Grenland.

Trampove izjave da bi Sjedinjene Američke Države trebalo da preuzmu kontrolu nad Grenlandom postale su snažan argument zagovornika približavanja Islanda Evropskoj uniji.

Grenland se nalazi na manje od 300 kilometara od islandske obale, zbog čega se američke ambicije prema toj teritoriji u Rejkjaviku ne posmatraju kao neka daleka geopolitička priča.

Tramp je tokom godine više puta govorio o američkoj kontroli Grenlanda, autonomne teritorije u sastavu Kraljevine Danske, a temu je ponovo otvorio i tokom NATO samita u Ankari u julu.

Bivši gradonačelnik Rejkjavika Dagur Egertson, jedan od istaknutijih zagovornika nastavka pregovora sa EU, tvrdi da su upravo te poruke promenile način na koji deo stanovništva razmišlja o budućnosti zemlje.

Prema njegovim rečima, ljudi o tome razgovaraju i na ulicama, a pitanje odnosa sa EU više se ne svodi samo na ekonomiju i tradicionalno osetljivo pitanje ribarstva.

Za pristalice približavanja Briselu, u prvi plan sada dolazi bezbednost male države smeštene u strateški sve značajnijem delu sveta.

Arktik postaje nova velika arena

Iza islandske dileme nalazi se mnogo šira geopolitička borba za Arktik i severni Atlantik.

Otvaranje novih pomorskih puteva, prirodni resursi i rast strateškog značaja čitavog područja povećali su interesovanje velikih sila.

Pored Sjedinjenih Država, u islandskoj debati sve češće se pominju i aktivnosti Rusije i Kine.

Situacija je za Island posebno osetljiva jer zemlja nema sopstvenu vojsku i decenijama svoju bezbednost zasniva na članstvu u NATO-u i saradnji sa SAD.

Oko 270.000 birača zato će na predstojećem referendumu odlučivati o pitanju koje je mnogo šire od samog odnosa sa institucijama u Briselu.

I pristalice i protivnici imaju isti argument

Zanimljivo je da obe strane u islandskoj kampanji koriste gotovo identičnu ključnu reč – suverenitet.

Pristalice evropskog puta smatraju da bi mala zemlja svoje interese lakše zaštitila kao članica velikog političkog i ekonomskog bloka.

Protivnici odgovaraju da bi upravo članstvo u EU značilo predavanje dela nacionalnog suvereniteta Briselu.

Najosetljivije pitanje ostaje ribarstvo.

Kontrola mora i ribljeg fonda predstavlja izuzetno važan deo islandske ekonomije i nacionalnog identiteta, dok protivnici članstva strahuju od posledica zajedničke ribarske politike Evropske unije.

Upravo je to bilo jedno od ključnih pitanja i tokom prethodnog pokušaja približavanja EU.

Island je pregovore započeo nakon finansijske krize, ali ih je kasnije zaustavio, a proces pristupanja definitivno je napušten 2015. godine.

Profesor političkih nauka na Univerzitetu Bifrost Eirikur Bergman ukazuje da se zbog toga danas vodi neobična politička borba u kojoj oba tabora tvrde da upravo oni štite islandsku nezavisnost.

Jedni smatraju da članstvo u EU predstavlja način da se ona sačuva u svetu velikih sila, dok drugi tvrde da bi ulazak pod okrilje Brisela imao potpuno suprotan efekat.

Referendum ipak ne znači automatski ulazak u EU

Glasanje 29. avgusta neće odlučiti da li Island odmah postaje član Evropske unije.

Građani će odlučiti da li žele da njihova zemlja nastavi pristupne pregovore.

Ukoliko pobedi opcija „da“, pregovori bi bili ponovo otvoreni. Ako jednog dana budu uspešno završeni, eventualni sporazum o članstvu morao bi ponovo da bude iznet pred građane na posebnom referendumu.

Ipak, glasanje predstavlja potencijalno veliki politički zaokret.

Više od deset godina nakon što je Island zatvorio vrata evropskim integracijama, zemlja bi mogla ponovo da ih otvori – ovog puta u potpuno drugačijim međunarodnim okolnostima.