"Mikroplastika su svi polimeri plastične mase manji od 5 milimetara. U pojam mikroplastike ulazi i nanoplastika, ako su te čestice manje od 120 nanometara, onda govorimo o nanoplastici. Hemijska i biološka svojstva između mikroplastike i nanoplastike su jako različita. Dok o mikroplastici ne postoje jednoznačni naučni i stručni radovi deluje li štetno i kako na mikroorganizme, za nanoplastiku itekako postoje dokazi za to. Nanočestice manje od 30 i 40 nanometara mogu prolaziti kroz biološke membrane", objasnio je Hakenberger.

On kaže da je pojam mikroplastike dosta  medijski atraktivan, ali da niko ne može da tvrdi da će imati štetan učinak za populaciju ili ekološki sistem, ali da ako postoji nanoplastika, njen uticaj  itekako se može proceniti rizičnim.

"Pretpostavljamo da u ovom otpadu postoji celi niz opasnijih hemikalija za koje ne znamo postoje li ili ne. Doista verujem da voda za piće zadovoljava sve zakonske uslove. U slučaju da nema otpada, mene bi to zadovoljilo, ali mi sada nemamo normalne okolnosti"m naveo je profesor Hakenberger gostujući na HRT-u..

Upozorivši da je ovo stanje sa otpadom ekvivalentno požaru i da treba hitno reagovati, on je ukazao na problem što nije poznato šta sve nalazi u tom otpadu.

"Nemamo instrumentaciju niti mogućnost da analiziramo sva jedinjenja jer ih ima preko 200 miliona u tom otpadu. Napravili smo bazu podataka od 1100 spojeva za koje je očekivano da će se naći samo u medicinskom otpadu, a znamo da takvog otpada ima u Lici", naveo je Hakenberger.

Ukazao je i na to da su nalazi nepobitno dokazali da taj otpad emituje tvari u okolinu.

"Koje su to tvari, koliko je opasnih tvari - ne znamo - i zato treba promptno reagovati", jasan je profesor Hakenberger.

Jednom kad mikroplastika uđe u podzemne vode, jedini način da iz njih izađe je ispiranje, ali nikada se ne ispere celokupna količina koja je ušla unutra, kaže Hakenberger i pojašnjava:

"Područje oko Gospića je specifičan krš koji je nešto manje propusan nego krš u ostalom delu Like. Kad govorimo o transportu toksičnih tvari kroz podzemlje krša, za razliku od Slavonije gde govorimo o decenijama, ovde govorimo o danima i nedeljama.  Mogu se događati paradoksalne stvari da su bunari pored otpada potpuno čisti, a bunar kilometrima dalje može biti zagađen istim tim otpadom".

Upozorio je da nakon sanacije i uklanjanja otpada trebati još godinama raditi planski monitoring i istraživati koje se sve kemikalije mogu naći.

"Sve je više manje reverzibilno pa tako i tlo, ali je pitanje za koje vreme, kazao je profesor Hakenberger.